Večernji list: 11. 12. 2000.

HRVATSKA DOSAD BEZ MOGUĆNOSTI PRAVNOG PROPITIVANJA OSNOVA HAAŠKIH OPTUŽNICA

Vlada mora promijeniti Ustavni zakon o suradnji s Haagom

Otkad je počela suradnju sa sudom u Haagu, ova se vlada trudila stvoriti dojam da su ti odnosi partnerski, a istrage Haaškog i hrvatskih sudova komplementarne sa zajedničkim ciljem - utvrditi i kazniti počinitelje ratnih zločina. U početku je zaista izgledalo da je partnerstvo na djelu.

Ocjene su se naglo i drastično pogoršale nakon izbora u SRJ i dolaska Vojislava Koštunice na vlast, da bi već u studenome Carla del Ponte lobirala pred Vijećem sigurnosti da učine dodatne pritiske na Hrvatsku kako bi dobila što prije tražene dokumente. Doduše, u Haag se vratila s nešto drukčijim ocjenama hrvatske suradnje, a na diplomatskom je brifingu u Haagu istaknula da je prioritet prisiliti SRJ da izruči optužene, osobito Miloševića. No njezin se zamjenik Blewitt cijelo vrijeme iz drugog plana poigrava optužnicama za zločine koje su počinili Hrvati, pa je našao potrebnim da odmah poslije Koštuničine pobjede pred novinarima "optuži" mrtvog Tuđmana, da učestalo najavljuje prve optužnice protiv Hrvata do kraja ove ili početkom sljedeće godine.

Zakon dovodi Hrvatsku u ponižavajući položaj

Kako biti partner sa sudom koji radi toliko očito u ritmu politike, a ima tako široke ovlasti? Kako se zaštititi ako pokuša svoje ovlasti zloupotrijebiti za politiziranja sa Srbijom? S Ustavnim zakonom o suradnji kakav je, pod međunarodnim pritiskom, prihvatila bivša HDZ-ova vlast - partnerstvo je nemoguće. Prema tom ustavnom zakonu, nakon što Haaški sud dostavi hrvatskoj Vladi nalog za uhićenje, a na njemu će se, prema najavama, nalaziti vrlo visoki državni dužnosnici i vojni zapovjednici iz bivše vlasti - Vladi ne preostaje nikakav manevarski prostor. Valja ih uhititi, nakon što dobiju optužnicu pred županijskim se sudom utrđuje tek njihov identitet te jesu li djela u nadležnosti Haaškog suda. I donosi se odluka o predaji slučaja Međunarodnom kaznenom sudu. Tim si ustavnim zakonom Hrvatska nije ostavila mogućnost pravnog propitivanja osnova same optužnice, već jednostavno mehanički - izručuje optuženika.

Takav si zakon, koji potpuno veže ruke nacionalnom pravosuđu, nijedna država ne bi dopustila. On je bio iznuđen od HDZ-ove vlasti pod prijetnjom sankcija, i to je bila ona "premudra" politika da se najprije odbija suradnja Sudu na koju je država obvezna i štiti zločin, a potom se prihvaća ponižavajući položaj kakav nijedna država ne bi prihvatila.

Pravni lijek protiv haaških manipulacija

Ova vlada ne samo da je deklarirala suradnju sa Sudom, već je pokazala i spremnost na nju i ima legitimitet predložiti Saboru promjenu Ustavnog zakona o suradnji sa Sudom, tako da ostavi vlastitom pravosuđu mogućnost preispitivanja utemeljenosti optužnice. I to ne zato da bi izbjegla izručiti nekoga tko je uistinu odgovoran za zločine, već da bi imala pravni lijek protiv eventualnih haaških manipulacija pravdom. Odnosno, da bi imala odgovarajući odgovor ako uskoro stigne optužnica protiv bivšeg vojno-političkog vrha, utemeljena na tezi da je "Oluja" bila kampanja za etničko čišćenje Srba, Knin civilni cilj i glavni grad "rsk", ako se takvim "izazovom" hrvatskoj Vladi pokuša nagraditi Koštunica zato što će dopustiti otvaranje Ureda tužiteljstva u Beogradu, i možda razmisliti o izručenju vukovarske trojke Radića, Šljivančanina i Mrkšića, koji su ipak pikzibneri. Karadžić, Mladić i Milošević bit će "preosjetljivo" pitanje za demokrata Koštunicu, a budući ministar srpske policije general Momčilo Perišić, bivši zapovjednik napada na Zadar, Mostar i Srebrenicu, pravit će dodatne probleme demokratskim Koštuničinim snagama.

V. Starešina