Slobodna Dalmacija: 13. 12. 2000.

U FOKUSU: UOČI PRIMITKA OPTUŽNICA ZA BLJESAK I OLUJU VLADA ZAOŠTRAVA ODNOSE S TRIBUNALOM

Tribunal stjerao u kut Račanov kabinet

Jesu li novi stavovi hrvatske Vlade, doneseni "pet do dvanaest" prije podizanja novih optužnica, tek očajnički potez kojim se želi pripremiti teren i unaprijed "anestizirati" hrvatsku javnost za nova izručenja u haaški Scheveningen?

Piše: Bisera LUŠIĆ

Hoće li i na koji način nova stajališta hrvatske Vlade promijeniti odnose naše zemlje s Haaškim sudom? Kada će i kako Tribunal prestati predstavljati kamen spoticanja u kaotičnom političkom životu Hrvatske i što uopće novo može donijeti Vladin dokument u trenucima kada se u Haagu već zatvaraju nove optužnice?

Jesu li novi stavovi hrvatske Vlade, doneseni "pet do dvanaest" prije podizanja novih optužnica, tek očajnički potez kojim se želi pripremiti teren i unaprijed "anestizirati" hrvatsku javnost za nova izručenja u haaški Scheveningen?

Suradnja s Haaškim sudom, zbog čega su se od samog početka njegova rada lomila politička koplja u domaćoj javnosti, poseban je "teret" bila za staru, ali vrijeme je pokazalo i novu vlast u Hrvatskoj. S tom razlikom što je bivša vladajuća struktura zbog konstantnog odbijanja dostave dokumenata, zataškavanja pojedinih slučajeva i stalnog odugovlačenja Hrvatsku nekoliko puta dovela pred vrata sankcija Vijeća sigurnosti.

Nova vlast, pak, s neskrivenom je radosti dočekana na sudu, a kada su dokumenti iz prašnjavih zagrebačkih arhiva ugledali svjetlo dana, tužiteljstvo u Haagu imalo je pune ruke posla u nadopunjavanju svojih istraga.

Nakon drakonske presude generalu Blaškiću, hrvatska Vlada je morala prvo smirivati tenzije u vlastitu dvorištu, potom su se mjesecima najavljivale nove optužnice uz sasvim nedvosmisleno spekuliranje imenima hrvatskih generala iz akcija Bljesak i Oluja, a i sam zamjenik glavne tužiteljice Graham Blewitt otvoreno je kazao kako bi se i prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman našao na listi optuženih da su tada arhivirani dokumenti Haagu bili dostupni na vrijeme.

Baš kada je Haaški sud bio spreman otvoriti karte i kada je najavljeno da će nove optužnice na adresu Vlade stići do kraja tekuće godine, Hrvatska se odlučila na nagli zaokret u odnosima. Vlada je povukla nove i sasvim neočekivane poteze prvo blagog, a onda sve jačeg neposluha prema Haagu, želeći nametnuti partnerske odnose kako bi prestala biti isključivo izvršitelj haaških traženja.

Razlog tome treba tražiti i u činjenici što se Hrvatska sve više osjeća iskorištena u odnosu na susjednu SR Jugoslaviju s kojom se neprestano uspoređuje, a usporedbe po pitanju haaških uhićenja sve je više frustriraju. Dok domaća javnost s nestrpljenjem čeka hvatanje Radića, Šljivančanina, Miloševića, Karadžića... kao hladan tuš dočekane su spekulacije da će službeni Beograd dobiti "time out" za izručenje zločinaca, a istodobno se Hrvatsku ponovno proziva zbog nesuradnje.

Iako poruke iz Haaga govore da se Hrvatska nema što uspoređivati sa Srbijom, da istražitelji stalno rade na procesuiranju i hvatanju srpskih zločinaca, te da se u uhićenjima ne može povoditi po principu reciprociteta, posljednji govor glavne tužiteljice Carle del Ponte u UN-u ipak je u političkim krugovima izvršne vlasti u Hrvatskoj prelio čašu strpljenja, pa je uslijedio i jedini mogući odgovor — Hrvatska sad ima određena traženja prema Haagu!

Prvo je vicepremijer i čelni čovjek za suradnju s Haagom Goran Granić pripremio teren oštro istupivši u javnosti i podsjetio da Hrvatska neće raditi ni po čijem diktatu, da traži partnerske odnose, a sve zahtjeve Haaga neće ispoštovati, pa makar joj se prijetilo novim sankcijama.

Nakon toga o Haagu je posebno raspravljala hrvatska Vlada, koja je Granićeve stavove jednoglasno usvojila, te potom i iznjedrila stajališta u kojima se traži kronološki pristup istraživanju zločina, istraga konkretnih zločina, a ne legitimnih akcija Oružanih snaga RH.

No zašto je uopće do takvog zatezanja odnosa došlo? Je li razlog u sve jačem trvenju unutar vladajuće koalicije, a onda i širem polariziranju političke scene u našoj zemlji ili, pak, hrvatska Vlada svojim novim stavovima koje je, usput rečeno, mogla znatno ranije donijeti, želi promijeniti igru u svoju korist i nametnuti se kao ravnopravan partner.

Da bi potvrdila ozbiljnost takve namjere, Vlada je čak spremna uputiti prijedlog izmjene Ustavnog zakona o suradnji s Haaškim sudom ne bi li situaciju preokrenula u svoju korist. U tome je jedino mogu preduhitriti optužnice iz Haaga koje će prvi put istinski testirati novu vlast i njezine odnose s Tribunalom.