Novi list: 14. 12. 2000.

ŠTO ČEKA HRVATSKU NAKON PODIZANJA HAŠKIH OPTUŽNICA

Izvanredni izbori pred vratima šestorke

ZAGREB - Podizanje optužnica protiv hrvatskih generala test je za aktualnu vladajuću garnituru. Daleko veći od primjerice, stroge presude generalu Tihomiru Blaškiću, uhićenja osumnjičenih za zločine u Gospiću ili pak umirovljenja sedam hrvatskih generala. Na osnovu dosadašnjeg odnosa prema haškom sudu, pokušali smo predvidjeti ponašanje pojedinih političkih aktera u slučaju da se Hrvatska početkom 2001. godine suoči s dilemom - izručiti šest ili osam osoba Haagu ili spor s međunarodnom zajednicom..

Najlakše je predvidjeti reakciju predsjednika Mesića. On se dosljedno zalaže za bezuvjetnu suradnju, govoreći kako će Haag dobiti sve što traži. Pretpostavljamo da će i na dan podizanja optužnica ostati pri svom stavu, posebno ako ne bude optužen nitko iz kruga njemu bliskih generala. Mesić će reći kako je odluka o izručenju teška, ali da Hrvatska ni pod koju cijenu ne smije riskirati ponovnu međunarodnu izolaciju. Na ruku bi mu išla mogućnost istovremene optužbe nekolicine crnogorskih generala, zapovjednika napada na Dubrovnik, jer bi to bio dokaz nepostojanja protuhrvatske zavjere.

No, Vlada bi ipak, a ne predsjednik Republike, ponijela glavni teret pronalaženja rješenja za novonastalu situaciju. Neki dan usvojen tvrđi pristup prema Haagu dobro izgleda na papiru. Jedno su, međutim, načelni stavovi, a drugo konkretan odgovor na pitanje hoće li hrvatski časnici pred sud prije Slobodana Miloševića. Trenutni konsenzus u šestorci bit će teško održati. Premijer Ivica Račan već ranije je najavio kako bi jedini izlaz mogao pronaći u ostavci. Račan očigledno ne želi ostati zabilježen u povijesti kao čovjek koji je naše ljude slao u Haag. Njegov strateški partner Dražen Budiša još je manje spreman na takve poteze - poznat je po izjavi kako su mu svi hrvatski generali isti.

Dakle, aktualna vladajuća garnitura nakon odrađene četvrtine mandata mogla bi raspisati parlamentarne izbore. Što bi oni donijeli? Malo je vjerojatno da bi bitnije izmijenili sadašnji odhos političkih snaga i da bi pobijedile stranke koje bi bile kooperativnije u suradnji s Haagorn. Možda šestorka posegne za referendumom, kojim bi odgovornost prenijela na građane, postupila u skladu s voljom naroda. Ma kakva ona bila.

Parlamentarna i izvanparlamentarna oporba cijelo bi vrijeme naricala nad zlom hrvatskom sudbinom, a HDZ-ovci potiho likovali. Haške optužnice obistinile bi njihove tvrdnje da će se Račanova Vlada suočiti s jednakim problemima kao i njihova “kad haški Moloh dođe po svoje”. Nedavne demonstracije povodom Zagrebačkog summita HDZ je podržavao sa zadrškom, ali bi sad mogao ići do kraja i izravno se uključiti u pripremu mnogoIjudnijih, prosvjeda protiv Haaga u šestorke, ako bi vlast pokazala kolebljivost. Uz neizbježne stožere, pridružio bi se i HSP, usprkos zahlađenim odnosima tih dviju stranaka. Koliko god Anto Đapić odbacivao ratničku retoriku, neće se pomiriti da generali odu u Haag.

D. CIGLENEČKI