Republika: 14. 12. 2000.
Milošević tvrdi da s Tuđmanom nije sklapao nikakve dogovore
'Haški sud je sredstvo genocida nad srpskim narodom'
Piše: Tatjana Tagirov
Prvi puta nakon priznanja izbornog poraza, Slobodan Milošević se pojavio na televiziji. "Mogu mirno spavati i savjest mi je čista", izjavio je u intervjuu koji je dulje od dva sata s njim vodio Miodrag Vujović, vlasnik TV "Palma", na kojoj, inače, gostuju uglavnom Šešeljevi radikali, razni "geopolitičari" i "patriote". Vrijeme je teško, vrijeme bezakonja, tenzije, sukoba - kaže Milošević - ali on je svoju partiju ("najjaču u jugoistočnoj Europi") učvrstio, a napustili su ga samo karijeristi.
Izborni poraz pravda "pritiscima, prijetnjama novim sankcijama, prstenom medijske blokade, pa se nije mogla izraziti autentična volja građana". "Postoji li itko tko ne vidi koliko je stanje sada gore nego u septembru?", pita se Milošević. O Mesićevim t
vrdnjama da se s Tuđmanom sastao "od 19 do 26 puta" kaže da ne zna koliko su se puta sastali, jer samo u Daytonu su se 20 dana svakodnevno 'viđali. "Dogovor je besmislena tvrdnja, nikakav dogovor mi nije niti mogao pasti na pamet... Zloupotrijebljena je moja izjava da svi Srbi trebaju živjeti u jednoj državi, ja sam samo govorio da je u onakvoj Jugoslaviji Srbima bilo najbolje, ona je bila prototip buduće Europe... Te i druge tvrdnje tog gospodina koga spominjete su besmislene".SFRJ se raspala zato što je to htio netko izvana, tvrdi Milošević. "Mnogi sada svašta tvrde i daju svoje sudove, ne shvaćaju da je ta decenija pred sudom historije. Taj će pokazati da smo u deset godina učinili više ne o što je bilo tko mogao očekivati". Činjenicu da je on jedini od bivših lidera optužen u Haagu objašnjava: "To je politička institucija, jedno od sredstava za genocid nad srpskim narodom".
Tome što nisu optuženi i Tuđman i Izetbegović ne "daje veliko značenje. Oni su dio veće sheme, konfrontacije slavenskih i muslimanskih naroda. Zato je ta konfrontacija tako bolna na Balkanu". Tvrdi da su "Kosovo i Čečenija dio iste strategije", i konstatira da "nije riječ o mondijalizmu, nego o novom kolonijalizmu".
Za Arkanovo ubojstvo kaže da "ima pozadinu, jer su znali da je Arkan patriot i da bi se usprotivio ovom što se dogodilo", misleći na promjene od petog listopada. O Daytonskom i drugim sporazumima kaže da "mnogi sporazumi nisu usvojeni zbog megalomanskih aspiracija jednog broja političara preko Drine. " Vance-Owenov plan nije bio najbolji, kaže, ali "odlučio sam da se sporazum podrži. U srpskim rukama bilo je 70 posto teritorija, mapa nije odgovarala, ali to je i bilo nerealno. Mogli smo 1. maja 1993. zaustaviti rat, ali se na Palama, iako je Karadžić potpisao sporazum, stvorio lobi primitivnih političara od kojih nitko nije ništa razumio. Kao posljedica toga bile su brutalne sankcije, zbog potpunog sljepila grupe neodgovornih ljudi, koja je u krajnjoj konzekvenci dovela do pada 'Republike Srpske Krajine' sa svim posljedicama. Tad sam im rekao: Nikad manje ljudi nije napravilo veću štetu većem broju ljudi".
Odbijanje plana Z-4 i prijedloga Kontakt grupe od hrvatskih Srba objašnjava time što čelnici "RSK" nisu bili dorasli zadatku, "to je bila autonomija koja nije zabilježena u Europi. Oni su to u svom sljepilu odbili. Nismo ih mogli natjerati, bili su puni sebe". O "padu RSK" zbori: "Ni jednog poteza njihove obrane nije bilo, a poslije smo gledali kako se hrvatski general pola sata vozi džipom kroz skladište kojim su trebali braniti RSK. Rekao sam im: 'Vi ni pola sata nećete braniti RSK, a od mene tražite da šaljem srpsku djecu da brane vaše pragove!'...