Novi list: 15. 12. 2000.

Amputiranje odgovornosti

Piše: Jelena Lovrić

lako je tek na pragu života, Ivo Martinović nikada više neće moći trčati, nikada stati na svoje noge. Jer su mu amputirane iznad koljena. Ono što je izgubio nikako se više ne može vratiti ni nadoknaditi. Ali, vlast tvrdi da za njegov gubitak nitko nije kriv.

Račanova je Vlada objavila da za tešku tragediju u ogulinskoj vojarni nije odgovoran ministar Jozo Radoš te njegovo nuđenje mandata nije prihvaćeno. To je, čini se, jedino što se o ogulinskoj tragediji dosad uspjelo saznati. lako je na dnevnom redu imala izvještaj o toj teškoj nesreći, Vlada je konstatirala da se ne zna ni vrsta eksploziva od kojeg je stradao 21 ročnik, a ne zna se ni kako se to ubojito sredstvo našlo na mjestu udesa, u krugu vojarne, tamo gdje vježbaju mladi vojnici. Račanov se kabinet izgleda nije bavio ni činjenicom da su Glavni stožer i Minstarstvo obrane bili upozoreni na katastrofalno stanje u ogulinskoj vojarni, ali nisu reagirali. Zaboravlja se pritom da jest važno, ali nije najvažnije pitanje tko je i kako u krug ročnika postavio eksploziv. Za Vladu je najvažnije odgovoriti na pitanje zašto se u vojsci incidenti redaju kao na tekućoj vrpci.

Hrvatska vojska je siječanjske promjene dočekala kao država u državi. Na vojne se potrebe trošilo 10 posto državnog budžeta, dva pa i tri puta više nego u sličnim zemljama. Carevali su korupcija i nered, uključenost vojske u šverc oružjem, drogom, automobilima, cigaretama, šećerom smatrata se notornom, Ministarstvo obrane slovilo je kao centar organiziranog kriminala. Visoki časnici imali su nebrojene privilegije, sve im je bilo dostupno, pretvorili su se u tajkune s epoletama. S druge strane, vojnici-ročnici u svemu oskudijevaju i nerijetko su izloženi samovolji i šikaniranju nadređenih. Jedan od najpoznatijih vojnih analitičara povodom ogulinske je tragedije spomenuo takozvani ruski sindrom u HV-u, to jest rastakanje ukupnog vojnog organizma.

Kada se svojedobno dogodila teška eksplozija vojnog skladišta u Dubokom Jarku, tadašnji je ministar obrane Gojko Šušak otišao Tuđmanu na tenis partiju. Sadašnji ministar nije tako bahat. Račanova je vlada u pravu: Radoš se ne može smatrati izravno odgovornim za eksploziju u Ogulinu, jer razornu napravu on sigurno nije podmetnuo. Ali ministar je svakako odgovoran što se u Hrvatskoj vojsci u posljednje vrijeme neprestance događaju pogibeljni incidenti. Što uključuje i odgovornost za presporo odvijanje nužnih, po život važnih promjena. Kašnjenje i mlitavost u preustroju i sređivanju vojske nerijetko ima krvavu cijenu. Cijenu ministarskih propusta ovoga je puta dijelovima svoga tijela platio sasvim nedužni lvo Martinović. Ministar Radoš je kompletan.