Republika: 17. 12. 2000.

Račanov latentni strah od HDZ-a

Piše: Silvana Srdoč

Račan i Sanader konačno su našli zajednički jezik. U tajnosti, dakako. Suradnja s Haagom ponovno se zakomplicirala, pa je premijer procijenio da ne bi bilo zgorega čuti što o svemu misli protivnička strana. Diskrecioni karakter sastanka lidera najjačih stranaka pozicije i opozicije posve je razumljiv.

Neodlučnost, taj zajednički nazivnik mnoštva kritika koje posljednjih mjeseci stižu na račun Vlade, najočitija je upravo u pitanju suradnje s Haagom. Deklaracija o suradnji s Haškim sudom ionako se pokazala kao mrtvo slovo na papiru, a glava gurnuta u pijesak kada je ovoga ljeta isksrsnuo "slučaj Stipetić" mogla bi se pojaviti izložena na pladnju za gladne desničare.

Malo ih je, ali vrište. Po toj logici, da bi barem donekle kontrolirao situaciju u kojoj Markovim trgom svako malo haraju nezadovoljni jurišnici šarolikog profesionalnog raspona, a djeca u školama zbog frustriranih učiteljica igraju skrivača, Račan je prisiljen razgovarati i sa crnim vragom. Pa ako već u obzir ne dolazi majstor Pašalić, poslužit će i umiveni predsjednik HDZ-a. Povijesno-pomirdbeni sastanak na vrhu nije rezultirao ničim konkretnim. Raspravljajući o poziciji Hrvatske u međunarodnoj zajednici, Sanader se založio za nacionalni konsenzus o svim ključnim pitanjima, a dvojac je odlučio krenuti putem suradnje. Središnji stožer za obranu ratnog digniteta u međuvremenu je, za vazalnu politiku, optužio Stipu Mesića.

Očekivanja im je ispunio - Račan.