Zagrepčani su ove nedjelje po peti put u godinu dana izašli na birališta kako bi, jedini u Hrvatskoj, izabrali predstavnike u vijećima gradskih četvrti. Obećaše im političari, kažu, uvođenje plina, podvožnjake, bazene, domove kulture, uređenija izletišta i školske zgrade, prometnice, sportske objekte i nove parkove. Predsjednik Tuđman dan izborne šutnje volio je provesti u rezanju vrpce ili, slučajno baš na taj dan, priređenim humanitarnim akcijama Ankičine Zaklade. Za slučaj neuspjeha političke promidžbe stranački lideri pribjegli su provjerenoj metodi kršenja izborne šutnje. Da bi se pokazali pravim europskim socijaldemokratima, zagrebački je SDP, na čelu s gradonačelnikom Bandićem, umjesto otvaranja mostova, na dan izborne šutnje potpisao najveći gradski ugovor u posljednjih deset godina, onaj o pročistaču voda. Divno. O poruci odaslanoj uoči izlaska na birališta da i ne govorimo. U minulome desetljeću imali smo prilike uoči izbora dobivati čitave mostove (koji prometuju samo u vrijeme "bonace"), asfaltirane ceste u dužini čak 200 metara ili pošte radnoga vijeka do objavljivanja prvih neslužbenih rezultata. Stoga se mora priznati da su bivši dužnosnici Centralnoga komiteta u predizbornom oglašavanju daleko produhovljeniji jer će se pročistač graditi godinama. A riječ je o istoj metodi zbog koje je sadašnja vlast, dok je bila u oporbi, potrošila tone papira pišući prigovore izbornom povjerenstvu. Ako su sada i u tome isti kao prethodnici, za koga uopće glasovati na izborima. Iako nam, sudeći po ponuđenim programima, predstoji sveopći procvat gradskih četvrti ma koju stranku izabrali.