Vjesnik: 19. 12. 2000.

Interesno »škripanje« u koalicijskoj vlasti

GORANKA JUREŠKO

Nema dvojbe - teško je kad vlast obnaša koalicija, osobito kad je u njoj čak šest stranaka kao u Hrvatskoj. Naprosto, logikom velikih brojki, svi ne mogu biti sretni i zadovoljni, odnosno u koaliciji se povremeno neka od stranaka osjeća zakinutom, prevarenom ili gurnutom u stranu da ne smeta. Sve je to razlog tome zašto je aktualna hrvatska vlast suočena sa sukobom interesa pojedninih stranaka koje u njoj sudjeluju, jer ipak je riječ o trenutno najvećoj koaliciji u Europi. Čak bi se šest stranka trebalo osjećati ravnopravno, a to je, naravno, nemoguće. Po logici izbornih rezultata, SDP je nedvojbeni »šef« i ima najmanje razloga za nezadovoljstvo, dok se ostale stranke ponekad više, a ponekad manje priklanjaju onom što se nudi kao zajednički »kolač«, iako unaprijed znaju da će im - prisjesti.

To je i razlog tome zašto sve češće dolazi do nesuglasja čelnih ljudi stranaka koalicije »s bazom«, a potvrđuje to i predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić riječima izrečenim poslije zajedničke sjednice Predsjedništva i Glavnog odbora stranke: »Često smo stavljali šestorku ispred HSS-a«. Istina, Tomčić je u svojoj retorici nešto blaži od drugih koalicijskih partnera šestorice, jer tvrdi da nema potrebe preispitivati rad šestorke, ali »želimo staviti na stol sve argumente za i protiv dobrog rada, te ih objektivno analizirati«. Reklo bi se, nije šija nego vrat, jer kako god to Tomčić nazvao, očito se pokušava na pomalo celofanski način razjasniti što se u prošlih godinu dana koalicijske vlasti uspješno obavilo, a što nije, odnosno gdje i na čemu koalicijski vlak škripi te je li lokomotiva presamostalna u odnosu na manje vagone, koji joj možda smetaju.

Nešto izravniji u »preispitivanju« toga odnosa je predsjednik LS-a Zlatko Kramarić, koji tvrdi da broj ministara u Vladi i zastupnika u Hrvatskom saboru ne može biti razlogom da se LS ušutka. Naglašava da će se uvijek zalagati za kritiku koalicije kad ona odustaje od predizbornih obećanja. Ne pristaje ni na to da se uspjeh vlasti pripisuje samo jednoj ili najviše dvjema strankama, a da se neuspjeh dijeli na - šest krivaca.

Sve češći i sve glasniji pozivi »na preispitivanje« odnosa u koaliciji potvrđuju da će se jednogodišnja inventura morati obaviti vrlo brzo te da dio koalicijskih partnera jamačno neće biti previše zadovoljan svojom »šutnjom«. Utvrdit će se da je njihov rad u koaliciji po principu - mir u kući, išao mimo stranačke politike o kojoj ovisi i broj birača koji su im naklonjeni. Budući da su lokalni izbori već na proljeće, a na njima će glasovi ovisiti o »stanju na terenu«, dio je stranaka koalicije svjestan toga da bi svoje »potčinjavanje« na državnoj razini mogle platiti gubitkom potpore birača na lokalnoj. Primjerice, Tomčić je jamačno svjestan da afera s neplaćanjem pšenice seljacima i posljedice ulaska u WTO nisu aduti kojima bi HSS mogao pred birače, odnosno da bi to moglo znatno utjecati na opredjeljenje njegovih inače tradicionalnih birača. Dodaju li se tome i neki drugi potezi Vlade, koji nisu u suglasju s programom HSS-a, onda je potpuno jasan Tomčićev razlog za igru otvorenih karata. U protivnom, baš kao što to govori i Zlatko Tomčić, naći će se alternativa koalicijskoj vlasti, iako se možda čini da trenutno nije ni na vidiku.