Jučer su u Bruxellesu započeli pregovori Hrvatske i Europske komisije o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. Također u Bruxellesu, jučer su nakon dvogodišnjeg prekida nastavljeni pregovori o sukcesiji bivše Jugoslavije. Na prvi se pogled čini da bi i ta ostavinska rasprava mogla biti u dogledno vrijeme privedena kraju. I da pred Hrvatskom napokon stoji perspektiva dosadne preobrazbe u mirnu i običnu europsku državu.

Dva i pol sata vožnje prugom ili cestom od Bruxellesa nalazi se Haag. A u njemu sud koji bi mogao imati presudan utjecaj na hrvatsku političku budućnost u sljedećih deset godina. Više gotovo nikoga, osim nekoliko novinara s ovih prostora, ne zanimaju suđenja toga suda. Ljudi iz njegova tužiteljstva, koji su imali važne profesionalne karijere u svojim državama, vraćaju se polako kući jer rad u tom međunarodnom sudu ne nosi im ništa u profesionalnoj biografiji, čak ga je bolje prikriti nego isticati. Umjesto da nakon prvih pet godina stekne ugled svojim postupcima i presudama, Sud ga pokušava steći posebnim programom za promociju. Oko tisuću zaposlenih očekuje da će tamo zarađivati plaće i mirovine barem još petnaest godina, a da bi ih države članice UN-a pristale financirati na tako dugi rok, trebaju se baviti velikim stvarima. Tako je vrh tužiteljstva već najavio da će sljedećih godina optužiti oko 150 osoba s područja bivše Jugoslavije, i to iz samog vrha jer ga niže razine vladanja i zapovijedanja ne zanimaju. Tužiteljstvo je prošli tjedan završnom riječi Kordiću najavilo i standarde po kojima bi im željelo presuđivati: njihova odgovornost proizlazi iz funkcija koje su obavljali, osim ako ne predoče ekskulpirajuće dokaze. Kako sličan međunarodni sud postoji još jedino za Ruandu i nema opasnosti da se isti standardi primjenjuju na bilo koju državu koja na međunarodnom planu nešto znači, vjerojatno će suci u velikoj mjeri udovoljiti željama tužitelja.

A dalje je sve jednostavno: od 150 ljudi "s vrha", tridesetak će vjerojatno pripasti bivšem hrvatskom vrhu, onima koji su od 1991. do 1995. bili na visokim vojnim i državnim dužnostima. I bit će prvi na redu već početkom sljedeće godine da primjerom pokažu Srbiji kako se to radi i da se ne stvaraju problemi novim beogradskim vlastima, koje će same organizirati suđenje Miloševiću. Ili da haaško tužiteljstvo primjerom pokaže Hrvatskoj tko je gospodar njezine europske integracije. Uz bezuvjetnu podršku hrvatskog predsjednika, za kojega redoslijed optužnica i takva nakazna "individualizacija krivnje" uopće nisu sporni. Uostalom, on je svoje ekskulpirajuće dokumente već predočio.