PRIOPĆENJE ZA TISAK

 

Zagreb, 27.12.2000.

 

Predmet: Demanti Ive Sanadera (HDZ)

“DEMOKRATSKI I SLOBODNI IZBORI” I POŠTENI IZBORI

Demantiramo predsjednika Hrvatske demokratske zajednice povodom njegove izjave “Slobodnoj Dalmaciji” 24. 12. ov.g. u kojoj je tvrdio da “hrvatski narod ima pravo uvidjeti da je 3. siječnja pogriješio.”

Hrvatski narod na izborima za Hrvatski državni sabor od dana 3. siječnja 2000. godine nije pogriješio, nego nije imao alternativu u izboru svojih predstavnika. Zbog neispunjenih predizbornih obećanja biračko tijelo hrvatskog naroda smijenilo je svoje dotadašnje predstavnike. Kao jedina vidljiva i navodna alternativa nudila im se koalicija reformiranih komunista i neoliberala Račan-Budiša uz ostalu četvoricu poluoporbenih predstavnika. Sanaderov prethodnik Franjo Tuđman upotrijebio je sva nedopuštena sredstva u uklanjanju s političke scene jedine ikada oporbene stranke (HSP) svome pokretu HDZ, i jedinog svog oponenta Dobroslava Paragu. Zato narod nije imao alternativu osim da jedan jaram zamijeni drugim. Ante Starčević izjavio je u svom političkom testamentu i poruci hrvatskom narodu da nema smisla jedan jaram zamijeniti drugim, nego da se jaram treba zbaciti.

Dana 3. siječnja 2000. godine bili su drugi po redu demokratski izbori jer je postojala višestranačka i izvanstranačka kontrola izbora, kao deset godina prije toga. Svi izbori između toga prošli su bez demokratske kontrole. Ne treba zaboraviti da se iz tadašnje oporbe Tuđmanovom pokretu samo HSP zalagala za višestranačku kontrolu izbora. Sada, nakon drugog jarma vidi se da nije dovoljno imati demokratske i slobodne izbore, nego je potrebno imati i poštene izbore.

zbori mogu biti pošteni sam ako u cijelom prijevremenom izbornom ciklusu političke stranke i njeni predsjednici i predstavnici smiju nastupati na najmoćnijem mediju koji ima najveći utjecaj na izbore, u hrvatskom slučaju: HRT. Još ako k tome svi smiju ravnopravno nastupati, onda su izbori relativno slobodni i pošteni. Ne smije se zaboraviti da Tuđman nije samo zabranio HSP, oteo ju i predao Đapićevim uzurpatorima, nego da su razvlašteni članovi Hrvatske stranke prava ostali i bez financijskog izvora (oteti su im saborski mandati iz 1992. itd.), koji pored ravnopravnog nastupanja u medijima čini drugi mozaik u višestranačkim, demokratskim, slobodnim i poštenim izborima. Kako je onda hrvatski narod 3. siječnja mogao skinuti jaram, osim što ga je zamijenio crveno-žutom koalicijom titoista i bivših komunista u zajednici sa Strosmayerovim “liberalima” i “narodnjacima”, koji su jednom (1918.) već stvorili Jugoslaviju, a 1990. ju branili.

Najgora vlast je ona koja nema oporbu kao današnja vladajuća koalicija šestorke, jer ne može HDZ biti oporba koju se na svakom koraku može zakačiti kaznenim prijavama zbog kriminala u gospodarstvu. Ako se medijska izolacija Paraginih pravaša nastavi i u 21. stoljeću, jaram šestorke opet će biti zamijenjen jarmom Tuđmanovog sina Miroslava u koaliciji s, možda, uvrijeđenim Budišom. Gubitnik će tako uvijek biti hrvatski narod iako izbori još 100 puta mogu biti “demokratski i slobodni”. Po posljednjem izvješću Freedom Housea je Hrvatska sada potpuno slobodna zemlja. U pravu je ova agencija State Departmenta, jer, Hrvati su slobodni od poštenih izbora.

Goran Jurišić, Ured za odnose s javnošću HSP 1861