Vjesnik: 28. 12. 2000.

Terorizam, novine i sigurnosne službe

MARKO BARIŠIĆ

Hrvatskoj se opet preko njenih vlastitih tiskovina prijeti terorizmom. Abu Bešir, član vojnog krila Al Gama"a Al Islamije, terorističke organizacije poznate kod nas po eksploziji autobombe pred policijskom postajom u Rijeci prije nekoliko godina, kazao je novinaru »Večernjeg lista« da nestanak šeika Qasema »u Hrvatskoj neće proći bez krvi«. Riječ je o šeiku za kojega hrvatske sigurnosne službe tvrde da je nakon proputovanja kroz Hrvatsku otišao u BiH, dok iz Al Gama"a Al Islamije govore da je zadnji put viđen u Hrvatskoj te da u BiH nije ni stigao. Tražeći da se prekine šutnja o tome slučaju, spomenuti Abu Bešir prijeti da će Hrvatska, ako to ne učini, »unutar svojih granica i izvan njih« biti metom terorističkih napada njegove organizacije. Šeika Qasema u tom se napisu predstavlja kao jednog od osnivača vojnog krila Al Gama"a Al Islamije, a u BiH je išao, navodno, s nakanom da napiše knjigu. Pritom se u tekstu relativizira i problem terorizma, tako da se postavlja pitanje tko je zapravo terorist: Al Gama"a Al Islamija, koja je već izvela jednu terorističku akciju i prijeti novima, ili navodno Hrvatska koja je, kako se tvrdi, prva i posljednja odgovorna u vezi sa sudbinom šeika Qasema.

Ekskluzivna reportaža sadrži i informaciju da je Qasem navodno 18. rujna 1995. odveden francuskim zrakoplovom iz Hrvatske u SAD, Egipat ili Izrael. Nadalje, tvrdi se da su ga navodno ispitivali hrvatski ali i američki obavještajci. Ako su tvrdnje svojevrsnoga glasnogovornika te organizacije istinite, onda i Al Gama"a Al Islamija svoju potragu može usmjeriti samo prema tim zemljama. Hrvatska je premala da bi se samostalno ili na vlastitu ruku obračunavala s pripadnicima islamskih terorističkih organizacija. Međutim, dovoljno je i velika da, u skladu sa svojim mogućnostima i međunarodnim obvezama, dade svoj prilog borbi protiv terorizma. U tom kontekstu, priča o šeiku Qasemu za Hrvatsku je završena. Uređene države, u pravilu, službeno ne komuniciraju s predstavnicima terorističkih organizacija. Uostalom, kad bi i postojale neke dodatne informacije u vezi sa šeikom Qasemom, one bi se jamačno pojavile ili u javnosti ili na tržištu takvim materijalima. Iz hrvatskog sigurnosnog sustava u zadnjih je desetak mjeseci, kako su to pokazali mnogi primjeri i u vezi s mnogo važnijim pitanjima, vezanim za nacionalnu sigurnost, »procurila« tolika količina podataka da je malo vjerojatno da bi se bilo kakve informacije u vezi s tim uspjele zatajiti.

Dakako, hrvatske sigurnosne službe trebale bi obratiti dužnu pozornost terorističkim prijetnjama. Bilo bi dobro da se tim povodom oglase i u javnosti. Ne radi odgovora Abu Beširu, nego radi smirivanja vlastite javnosti. Pune su ih novine kad se međusobno obračunavaju, a ni riječi od njih kada je sigurnost države u pitanju. Ako je već uveden običaj da se prijetnje terorizmom vlastitoj zemlji predstavljaju kao ekskluzivne reportaže, onda bi i sigurnosne službe morale, kad to pročitaju, reagirati nekakvim priopćenjem. Takvim napisima Hrvatska se predstavlja kao nesigurna zemlja, a poznato je da turizam, hrvatska strateška grana, i terorizam ne idu skupa. Zabrinjavajuće je i to, što se takve prijetnje pojavljuju u gotovo pravilnim vremenskim razmacima. I stoga bi na njih trebalo reagirati čak i u slučaju da su takve reportaže i ekskluzivni razgovori djelomično ili potpuno izmišljeni.