MEĐUNARODNOM SUDU

ZA RATNE ZLOČINE NA PODRUČJU

BIVŠE JUGOSLAVIJE

DEN HAAG

NIZOZEMSKA

gospođa Lous Arbour,

Glavna tužiteljica

Međunarodnog suda za ratne zločine

na području bivše Jugoslavije

 

Zagreb, 9.kolovoza 1997.

 

Kao predsjednik i punomoćnik HSP-a - 1861. podnosim ovu kaznenu prijavu protiv:

 

1. Franje Tuđmana, predsjednika RH, Zagreb

2. Gojka Šuška, ministra obrane RH, Boston, U.S.A.

3. Mladena Naletilića - Tute, bivšeg zapovjednika kažnjeničke bojne na Širokom Brijegu, Zagreb, Istražni zatvor

4. Brune Stojića, predsjednika HDZ-a BiH, Mostar

5. Valentina Ćorića, ministra unutarnjih poslova Hercegovačko- neretvanske županije, Mostar

6. Merima Delijaševića, pripadnika vojne policije i antiterorističke postrojbe HVO-a, Mostar

7. Ivana Andabaka, generala HVO-a, Mostar

8. Neutvrđenog broja pripadnika vojne policije HVO-a i posebne protuterorističke postrojbe HVO-a

 

jer postoji osnovana sumnja da su

1. pripremali, organizirali i izveli agresiju na susjednu BiH kroz tzv. Sporazum u Karađorđevu iz ožujka 1991.g., što je imalo za posljedicu masovna razaranja, teške ratne zločine, pogibije desetina tisuća civilnog stanovništva, strahovitih patnji civilnih i vojnih osoba deportiranih u koncentracijske logore, čudovišan i nehuman postupak sa ratnim zarobljenicima, preseljavanje stanovništva radi etničkog čišćenja,

dokazi:

a) londonski "Times" od 12.srpnja 1991.g. - Saslušanje Maria Nobila, tadašnjeg savjetnika predsjednika RH Franje Tuđmana, koji je listu "Times" potvrdio "kako je doista došlo do tajnih razgovora između vođa Srbije i Hrvatske, oko rješavanja jugoslavenskog sukoba komadanjem RBiH, te stvaranja islamske tampon-državice među njima, zatim da su Tuđman i Milošević prilikom najmanje dva susreta raspravljali o ovoj nagodbi, te da je ključni dio pregovora bio stvaranje muslimanske države u RBiH, te dobrovoljna razmjena pučanstva",

b) saslušanje svjedoka koje će predložiti podnositelj ove krivične prijave, iznošenje drugih materijalnih i audio dokaza,

c) uvid u zaključke radnog sastanka predsjednika kriznih štabova hercegovačke i travničke regionalne zajednice održanog 12.studenog 1991.g. u Grudama, kojem je predsjedavao Mate Boban sa Dariom Kordićem, u kojima se " RBiH proglašava nepostojeća suverena RBiH, u kojoj bi hrvatski narod bio osuđen na genocidni i povijesni nestanak, zatim se traži proglašenje Hrvatske banovine u RBiH, njezino izdvajanje i priključenje RH, i vojničke pripreme za sukobe sa svim onim snagama koje će pokušati zaustaviti ovaj neminovan proces u stvaranju slobodne hrvatske države ",

2. u cilju provođenja HDZ-ovske politike u RBiH, radi njene podjele između Hrvatske i Srbije, te radi izazivanja rata između hrvatskog i bošnjačkog naroda, naredili, organizirali i izveli 9.kolovoza 1992.g. ubojstva više osoba i to vojnih časnika oružanih snaga BiH: general-bojnika Blaža Kraljevića (osobe sa najvišim vojnim činom oružanih snaga RBiH u to vrijeme u Zapadnoj Hercegovini), Marija Medića, Osmana Maksića, Šahde Delića, Marka Stjepanovića, Ivana Granića, Gordana Čuljka, Vinka Primorca i Rasima Krasniqia, koji su ubijeni iz vatrenog oružja od strane pripadnika oružanih snaga postrojbi HVO-a, nakon čega, gore navedeni, nisu prijavili to kažnjivo djelo, te su sakrivanjem svih pojedinosti, pa i imena sudionika događaja i prikrivanjem tragova, i na drugi način pomogli počiniteljima toga djela, a sve kao suizvršitelji, poticatelji, nalogodavci i pomagači.

dokazi:

a) audio zapisi iz siječnja 1993. g., i stenogram priznanja Merima Delijaševića u prisutnosti najviših dužnosnika HSP-a i tadašnjeg punomoćnika HSP-a, odvjetnika Zvonimira Hodaka, o nalogodavcima za taj zločin, kao i samoj organizaciji zločina,

b) saslušanje Mladena Naletilića-Tute, Franje Tuđmana, Valentina Ćorića, Brune Stojića, Gojka Šuška, Zvonimira Hodaka, Damira Mucića, Ivana i Gordana Martinovića, Zdenka Džebe i drugih,

c) uvid u Zapisnik o očevidu Osnovnog suda u Ljubuškom od 10.kolovoza 1992. g. i izjave svjedoka braće Martinović i Zdenka Džebe iz Miljkovića kod Mostara od 11. kolovoza 1992.g., Osnovnom sudu u Ljubuškom, izvješće od 10.kolovoza 1992. rojnika Damira Mucića iz Ljubuškog, izvješće Zapovjedništva ratnog stožera HOS-a za Hercegovinu od 11. kolovoza 1992. g.,

d) saslušanje odvjetnika Antuna Miličevića sa uvidom u njegovo izvješće od 14.8.-19.10.1992.g. o ubojstvima generala Blaža Kraljevića i osmorice pripadnika HOS-a, regularnih postrojbi oružanih snaga BiH,

e) uvid u Kaznenu prijavu protiv Brune Stojića, Valentina Ćorića, Mladena Naletilića-Tute i drugih od 25.kolovoza 1992.g.

f) uvid u Zahtjev za otvaranje parlamentarne istrage o radu predsjednika Republike od 12.travnja 1994.g. upućen Saboru RH povodom njegovog priznanja "da je Šušak provodio HDZ-ovsku politiku u BiH, preko koga sam ja mogao provoditi HDZ-ovsku politiku da nam Hercegovina ne ode u HOS, u ekstreme i koji je zaista provodio središnju hadazeovsku politiku, koji se pokazao umješnim u veoma zamršenoj situaciji u kojoj smo mi bili, ratujući u Hrvatskoj, a poslije u BiH ", čime je Tuđman javno priznao da je vodio rat u BiH protiv suvereniteta i teritorijalnog integriteta tada već međunarodno priznate BiH, fizički uklanjajući pripadnike oružanih snaga BiH u Zapadnoj Hercegovini,

g) uvid u niz izjava nekoliko imama Islamske zajednice BiH o ratnim zločinima na području Zapadne Hercegovine, o osnivanju zatvorskih logora u kojima su vršena mučenja, masakriranja i ubijanja zatočenika,

čime su

počinili najteža kažnjiva djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava uključujući djela genocida kroz etnička čišćenja, preseljavanja stanovništva, zamjene teritorija, utemeljivanja koncentracijskih logora, mučenja i zlostavljanja civilnih i ratnih zarobljenika, ubojstava pripadnika oružanih snaga RBiH, uključujući i najviše vojne časnike,

pa se predlaže

da Međunarodni sud u Haagu pokrene istragu putem gđe Lous Arbour, glavne tužiteljice suda za ratne zločine protiv prijavljenih osoba, da se za tim osobama raspiše međunarodna tjeralica, te da se nad tim osobama zatraži određivanje pritvora

 

OBRAZLOŽENJE

Punih pet i pol godina RH, RBiH i čitava demokratska međunarodna zajednica trpi posljedice sulude avanturističke politike Milošević-Tuđmanove agresije na BiH. Krajnje je vrijeme da se protiv aktera pokrenu istrage i da se najodgovorniji krivci, kao nalogodavci, uključujući izvršioce, nađu pred licem Međunarodnog suda za ratne zločine. Ovo nije vrijeme završetka Drugog svjetskog rata, kada se japanskog cara moglo amnestirati zbog japanske agresije na strani sila Osovine u Drugom svjetskom ratu. Ovo je vrijeme koje traži individualizaciju krivnje po uzoru na niz suvremenih diktatora od Pol Pota do generala Noriege u Panami ili zimbabveanskog dikatora Mobutu Sese Sekoa.

Prema tome, nužno je da glavni protagonisti genocidne politike u Srbiji, Hrvatskoj i BiH budu pozvani na odgovornost, procesuirani i kažnjeni, jer se samo njihovim kažnjavanjem može uspostaviti stabilnost i mir na ovim prostorima.

Prošlo je točno pet godina od teškog i tragičnog zločina, incidenta u zaseoku Glamuzine, Kruševo, Zapadna Hercegovina, RBiH, kada su svirepo pobijeni utemeljitelji zajedničkih vojnih postrojbi Hrvata i Muslimana u RBiH protiv velikosrpske agresije, koje su istovremeno bile čvrsta brana Tuđmanovoj politici podjele RBiH i čvrsti oslonac legalnoj Vladi RBiH za stvaranjem jedinstvenih oružanih snaga hrvatskog i bošnjačkog naroda kao i onih Srba koji su se opredijelili za obranu cjelovite RBiH.

Puna istina o izbijanju oružanog sukoba HVO-a protiv legalnih oružanih snaga RBiH neće se utvrditi bez pokretanja istrage protiv odgovornih za zločin počinjen 9.kolovoza 1992.g., kada je izvršen pucanj u slogu i zajednički nastup oružanih snaga RBiH prema srbijanskom agresoru, te je sukob pretvoren u građanski rat svih protiv sviju u RBiH.

Sadašnji visoki dužnosnik HDZ-a u BiH, prijavljeni Valentin ]orić bio je u to vrijeme zapovjednik Vojne policije HVO-a, kasnije je postao ministar unutarnjih poslova tzv. Hreceg-Bosne i predsjednik tzv. herceg-bosnaske Vlade, izjavio je 11.svibnja 1994.g. "da bi volio da do suđenja protiv njega, Stojića i Tute što prije dođe, da to želi, kako bi oni koji najcrnji i najtragičniji sukob između Hrvata, koriste, prestali ga upotrebljavati za primidžbu svoje stranke." ("N.Dalmacija")

Budući da prijavljeni Valentin ]orić pokazuje već tri godine veliku želju da stupi pred sud, koji istragu nije niti pokrenuo pet godina nakon zločina,nužno je otvoriti istragu pred Međunarodnim sudom u Haagu i pozvati na odgovornost sve protagoniste ovog strašnog zločina koji je bio uvod u masovne egzekucije, etničko čišćenje RBiH od muslimanskog i hrvatskog življa i uvod u tragični hrvatsko-bošnjački rat, koji je i s hrvatske i s bošnjačke strane odnio nekoliko desetaka tisuća života uz strašna razaranja i materijalnu štetu, koja se mjeri milijardama američkih dolara.

Zbog svega toga ova kaznena prijava podnijeta Međunarodnom sudu u Haagu potpuno je osnovana, jer do sada nije niti o prvom, niti o drugom zločinu provedena nikakva istraga, niti u RH, niti u RBiH, iako je za to bilo i dovoljno vremena i previše materijalnih dokaza i svjedoka.

 

HRVATSKA STRANKA PRAVA - 1861.

Predsjednik

Dobroslav Paraga