GOSP. DOBROSLAV PARAGA, PREDSJEDNIK HSP 1861

- Ja ne volim o sebi govoriti, niti mitove stvarati, ali se moram braniti. Ja ni jednog trenutka nisam nastupao protiv Hrvatske, protiv Hrvatske samostalnosti, a gdje god sam se pojavio u inozemstvu zastupao sam osamostaljenje i neovisnost Hrvatske, čak i dok je još debelo postojala Jugoslavija. Ja sam '89 godine prvi put otišao na Zapad, nakon deset godina zabrane kretanja, zatvora i svega, da bih inicirao odluke američkog Senata kojom je zatraženo puštanje na slobodu svih političkih zatvorenika u Jugoslaviji, a možete misliti kako je na to Jugoslavija reagirala. Praktično to je bio uvod u slobodu govora i okupljanja i političko višestranačje u Hrvatskoj i na širem prostoru. Zatvoreni su poslije toga financijski kanali Zapada prema tadašnjoj Jugoslaviji... Protivnici naše hrvatske samostalnosti znali su prije deset godina bolje procijenuti što se tada dogodilo u vezi mog posjeta Sjedinjenim Državama i Zapadu, nego li mnogi u hrvatskoj javnosti do danas.

Kad su u pitanju optužbe, zapravo htjelo se na Paragu prebaciti odgovornost za jednu krivu koncepciju prema Bosni i Hercegovini. Ja sam zagovarao, a i danas zagovaram, pravašku koncepciju, preventivni "sanitarni kordon" oko Srbije koja je svojim virusom velikosrpstva praktično povukla čak i Rusiju u svjetski rat i pomogla uspostavi svjetskog komunizma i strahovlade... Dakle, znajući opasnost koja dolazi iz Srbije, ja sam sa pokojnim vitezom Paradžikom bio u Tirani, i u Prištini kod Rugove i ubijenog gosp. Aganija smo bili dva puta, pa u Skoplju kod VMRO-a, pa u Sofiji... Praktično smo izradili dokument velike antisrpske koalicije i prije izbijanja agresije na Hrvatsku. Međutim, dok smo mi radili na tome, očekujući da će hrvatska Vlada to poduprijeti i stati iza toga, mi smo već praktično imali na djelu scenarij iz Karađorđeva i tu je počeo taj sukob između partizanske i pravaške Hrvatske... Refleksije na taj sukob su bile obračuni i izvan granica Hrvatske pa sve do galame "Paraga je izdao Hrvatsku", "Paraga tužaka Hrvatsku" i tako dalje. Na sve te objede ja samo mogu reći: Paraga je išao štititi Hrvatsku! Jer ako se samo sjetimo da su Hrvatskoj 1993. godine prijetile vrlo ozbiljne sankcije, ja sam vani objašnjavao da iza svega stoji samo jedna pogrešna koncepcija iza koje ne stoji hrvatski narod u Hrvatskoj i BiH, jer mi se borimo samo za svoj opstanak i međunarodno priznanje i afirmaciju. S Miloševićem tražiti pravdu za Hrvatsku, i uopće preko Beograda, mi znademo kako to svršava još od Stjepana Radića, pa i ranije, u doba Supila, Ante Trumbića i niza hrvatskih političara, potpuno bezglava koncepcija dovela je samo do još većeg zatiranja Hrvatske.

- To su nevjerojatne stvari, ponekad je to nemoguće objasniti. Ja sam još u doba Jugoslavije bio član Međunarodne Helsinške federacije za ljudska prava sa sjedištem u Beču, bio sam i član Amnesty Internationala sa sjedištem u Londonu... Onog trenutka kad je u Hrvatskoj bila na vidiku višestranačje i mogućnost rada političkih stranaka, ni tada još nisam mislio da ću se politikom aktivnije baviti. Boraveći na Zapadu, prvenstveno SAD, čitajući programe političkih stranaka, shvatio sam i zaključio da je nužno i potrebno obnoviti Stranku Oca Domovine, dr. Ante Starčevića. Iako upozoravan od niza ljudi da je vrlo opasno obnoviti Stranku prava, čak su mi predlagali da je bolje uzeti nešto novo ili liberale, ili ostati samo na polju borbe za ljudska prava, ja od svoje odluke nisam odustao...

Moram reći da su se danas čak i u udruge za zaštitu ljudskih prava uvukli sinovi raznih partizanskih korifeja i "crvenih", a isto tako su se jako dobro rasporedili i u medijskom prostoru Hrvatske, pogledajte samo tko su urednici i glavni urednici novina i TV - ljudi koji su prije deset godina kardinala Stepinca prikazivali kao ratnog zločinca... Ja ne kažem da su djeca odgovorna za zločine roditelja, ali treba razmišljati o odgoju tih ljudi - jesu li oni odgajani u dobroj vjeri i ljubavi prema Hrvatskoj, ili u mržnji? Sad su se oni lijepo rasporedili u medijskom prostoru i kreiraju medijsko javno mnijenje, a čak su uvukli i u nevladine udruge, pa i Helsinški odbor, neki ljudi koji su svojedobno izlazili iz Saveza komunista Jugoslavije jer im je on bio nedovoljno radikalan u odnosu na nacionalizam. Premalo je valjda bilo progonjenih po njima, jer je trebalo još žešću strahovladu zagovarati? Moram reći da su neki koji su danas u odborima za zaštitu ljudskih prava, uključujući i Helsinški odbor, čak bili čelnici OZNE u pojedinim razdobljima nakon 1945. I sada se ja, molim vas, trebam naći uz takve ljude i praktično njih prati, a sebe ukopavati i pred narodom i pred istinom!

- Svi moji planovi vezani su za nastavak djelovanja Stranke prava, povratak imena stranke iz ruku uzurpatora i njene ponovne registracije, oko čega još vodimo sudski spor. Sve dok postoji taj jugokomunistički i nacionalkomunistički blok u Hrvatskoj, mi ćemo ići sami i zagovarat ćemo poput irskog Sheen Fein-a pravo hrvatskog naroda na istinu i na pravednu, demokratsku državu kakva sada postoji samo na papiru ili u snovima. Dakle, ne želimo svoje ime staviti na bubanj za bilo koji trenutan dobitak. Pravaši imaju svoje duboke korijene u hrvatskoj prošlosti i povijesti, ne samo od Starčevića koji je sublimirao pravaške korijene još od vremena prije kralja Tomislava i saborovanja na Duvanjskom polju 756. godine, kad su Hrvati uređivali svoje odnose evo i za 21. stoljeće. Dakle o unutarnjim odnosima, prema Bizantu, prema kršćanstvu, prema modelu vlasti. Eto, pogledajte hrvatski grb, tu našu takozvanu "šahovnicu" koja na idealan način uređuje odnos u jednom društvu - odnos između vladara, društva i pojedinca kroz svojih 25 polja... To je ono što čini pravaške korijene i našu koncepciju, to je benediktinska Europa i geslo "Moli i radi" koja je sadržana i u našem geslu "Bog i Hrvati". Dakle, Bog na nebesima koji uređuje kozmos i Hrvati na zemlji koji vjeruju u Boga koji svoje međusobne odnose i odnose s drugima moraju urediti s vjerom u svoje snage i pouzdanjem u Božju prisutnost!