Večernji list: 13. 7. 1999.

ŠTO SVE ČEKA ISELJENIKE KAD SE VRATE U DOMOVINU

FERDINAND NODILO, POVRATNIK IZ KANADE, SVE JE ULOŽIO U TURISTIČKE APARTMANE I AGENCIJU NA MLJETU, A SAD IH NE MOŽE OTVORITI

NEMAM POSAO, UŠTEĐEVINU SAM POTROŠIO, A KREDIT MI NE DAJU AKO NEMAM VEZU

* Hrvatska državna agencija ne da mi jamstvo za kredit, a žena i djeca morali su natrag u Kanadu jer ovdje nismo imali za život - tvrdi Nodilo

MLJET - Nije se ostvarilo ono što su hrvatski političari obećavali Hrvatima u Kanadi prigodom svakog posjeta od 1990. do danas - ogorčeno nam je rekao tridesetogodišnji Ferdinand Nodilo, povratnik treće generacije iseljene Hrvatske. Ferdinand se 1995., nakon deset godina življenja u Hamburgu, gdje je rođen, te dvadeset godina u Kanadi, vratio u Polače i s ušteđevinom izgradio obiteljsku kuću na ruševinama kuće svojega djeda imenjaka. Ferdinand je bio odlučan da sa suprugom Renatom, češkog podrijetla, rođenom u Torontu, s kojom se vjenčao na Mljetu, te s djecom - dvogodišnjim Stjepanom Antom i jednogodišnjim Ferdinandom Adolfom, rođenim Mlječanima - ostane živjeti u domovini svojih predaka.

Carina unatoč drukčijim obećanjima

- Prije dolaska na najljepši otok na svijetu sve informacije o načinu i uvjetima povratka u Hrvatsku dobio sam u hrvatskom konzulatu u Torontu, ali u samom početku imao sam neugodnosti - priča nam Ferdinand i objašnjava: - Sa sobom sam donio sve potrebne stvari, koje su nakon tri mjeseca od mojega dolaska u Polače stigle u kontejneru, te sam za većinu morao platiti carinu iako su mi u našem konzulatu rekli drukčije.

Mladi i ambiciozni iseljenik povratnik ne odustaje od gradnje apartmana za turiste i otvaranja turističke putničke agencije, ali zbog nedostatka novca, približno 60.000 DEM, privremeno je zaustavio gradnju. Prije nekoliko godina Ferdinanda je posjetio tadašnji ministar useljeništva Marijan Petrović i obećao mu pomoć, koja je, na žalost, izostala.

- Poslije neispunjenog obećanja ministra Petrovića, tražio sam kredit od Dubrovačke, Privredne, Zagrebačke i Austrijske banke u Dubrovniku, kao i kod mnogih u Njemačkoj, Austriji, Kanadi i Americi, ali uvijek sam dobivao odgovor da mi ne mogu izaći u susret bez garancije hrvatske države - priča Ferdinand povlačeći nervozno dimove cigarete, dok ga pažljivo slušaju supruga i djeca, te dodaje: - Nakon toga, pri kraju prošle godine osobno sam se obratio za pomoć Hrvatskoj garancijskoj agenciji, u kojoj su mi doslovno rekli da mi ne mogu pomoći ako nemam neka poznanstva, odnosno vezu, zbog čega sam pobjesnio!

Ne odustajem!

Ne muči ga samo problem dobivanja kredita, nego i legalizacija obiteljskog doma jer se nalazi na području Nacionalnog parka, u kojem je, prema postojećim propisima, gotovo nemoguće baviti se poduzetništvom. Osim nedostatka novca za dovršenje apartmana, legalizacije kuće, Ferdinand se suočio s problemom uzdržavanja obitelji. Ušteđevinu je potrošio, posla nema, pa je bio prisiljen, teška srca, suprugu i djecu početkom ove godine poslati u Kanadu kako bi preživjeli, ali su se, na sreću, prije nekoliko dana vratili u Polače kako bi živjeli zajedno, makar na kruhu i vodi uz pokoju ribicu.

- Nakon pet godina življenja u Hrvatskoj stekao sam dojam da priliku za normalan život imaju oni koji su i prije Domovinskog rata i nastanka Hrvatske profitirali. Od nas povratnika očekuje se samo da uložimo teško stečeni novac i ako niste milijunaš, ne možete opstati - tvrdi Ferdinand. Ipak, nije odustao. Uvjeren je da dobar život svojoj obitelji može osigurati u Hrvatskoj jer, kako primjećuje, generacije prije njega opstale su i u težim uvjetima.

- Moj djed to nije mogao, ali moja djeca imaju pravo odrasti u svojoj domovini! - uporan je Ferdinand.

M. Gojun