DRŽAVNOM ODVJETNIŠTVU REPUBLIKE HRVATSKE
n/r Državnog odvjetnika g. Berislav Živković
Na znanje Županijskom sudu u
Zagrebu
n/r predsjednika g. Miroslav Šumanović
Temeljem čl. 171. Zakona o kaznenom postupku RH;
Prijavitelj:
1.Hrvatska stranka prava 1861 koju zastupa predsjednik Dobroslav Paraga iz Zagreba, Šenoina 13.
K a z n e n u p r i j a v u
Protiv: Vinka Sindičića rođenog 1943.g. u Baškoj Vodi na otoku Krku, a prema doznanju sada boravi u pritvoru Županijskog suda u Zagrebu RH:
a) zbog osnovane sumnje da je počinio teško kazneno djelo trostrukog ubojstva iz čl.91., toč.1., 3. i 4. Kaznenog zakona RH; točka 1.) usmrtio maloljetnu osobu; točka 3.) usmrtio u isto vrijeme i na istom mjestu još dvije punoljetne osobe; točka 4.) ubojstva počinio na najokrutniji način u osobnom automobilu uz prisutnost svih triju osoba.
b) Ovo
teško kazneno djelo (trostruko ubojstvo) počinjeno je izvan granica RH, odnosno izvan granica bivše SFRJ, dakle počinio akt Međunarodnog terorizma da naškodi Republici Italiji iz čl.169. KZ RH, stavak 1., što je kažnjivo po stavku 2. iz čl. 169. citiranog Zakona, jer je ubojstvo izvršeno na teritoriju Republike Italije, a počinitelj ubojstva je državljanin RH, odnosno tadašnje SRH.3 X
1. Hrvatska stranka prava 1861 zastupana po predsjedniku Dobroslavu Paragi podnosi ovu Kaznenu prijavu kao zainteresirana,
radi otkrivanja i kažnjavanja zločinačkih djela bez obzira na počinitelja-počinitelje. Takav i taj interes morao bi prije svega biti u interesu demokratske države Hrvatske, a poglavito sudskih organa vlasti.Naputak i zamolba za podnošenje ove Kaznene prij
ave temelji se na dogovoru i zahtjevu gospođe Anđe Primorac, rođena Ševo iz Lakembanortha, Taylorstr 83, Australija, koja se predlaže kao svjedoka u ovom postupku.-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1. Postoji osnovana sumnja da je Vinko Sindičić trostruki ubojica ubojstva počinjenog 24. na 25. kolovoza 1972. godine u Italiji u mjestu San Dona di Piave - Caorle, kojom je prilikom u osobnom automobilu NSU crvene boje ubio tri osobe i to: Stjepana - Stipo Ševo rođenog 10. prosinca 1937.g. u Hamzićima, Hercegovina, Tatjanu Ševu rođenu 4. travnja 1946. g. u Varaždinu i njezinu kćerku rođenu 27. travnja 1963. g. u Stuttgartu.
Postoji osnovana sumnja, da je Vinko Sindičić bio tajni agent UDB-e u bivšem komunističkom režimu SFRJ-e, pa je kao takva osoba boravio i putovao po mnogim zemljama svijeta, naročito se zadržavao u zemljama Zapadne Europe. U udbaškom poslu predstavljao se kao emigrant iz SRH, odnosno prema potrebi i zadacima koje
je primao iz udbaških centara Beograda i Zagreba, uključivao se u emigrantske organizacije, pratio pojedine obitelji kao i pojedine osobe, usidrivao se u njihov život, utvrđivao njihova ponašanja i djelovanja prema komunističkoj Jugoslaviji.Nedvojbeno je,
da je svoje poslodavce iz Beograda i Zagreba vjerno izvještavao o zbivanjima i praćenju pojedinih osoba, obitelji i organizacija. Primao je upute i za likvidaciju nepoželjnih osoba, neprijatelja komunističkog sustava u koju likvidaciju se i sam upustio kao izvršilac najokrutnijih zločina.Vinko Sindičić izvršio je temeljito pripremu za ubojstvo obitelji Ševo. Poslije ubojstva Josipa Senića i zatvaranja Oreča, Koraća, Miloša i Rogića 1972. - stutgarttska skupina organizacije "Hrvatsko revolucionarno bratstvo" bila je uglavnom razbijena. Na slobodi je ostao Stipe - Stjepan Ševo sa svojom sjenom Vinkom Sindičićem, koji je vrlo spretno igrao dvostruku ulogu. Pred Ševinim prijateljima hvali njega s čime se uvlači i u njegovu obitelj, ali taj lukavi Sindičić po
sredstvom raznih anonimnih pisama i telefonskih razgovora po Saveznoj Republici Njemačkoj, širi najgore laži o Ševi. Pripisuje njemu krivnju za Senićevu smrt i zatvaranje skupine Oreč, optužuje ga na kraju čak i za izdaju Bugojanske akcije itd. Dobro je igrao dvostruku ulogu, s jedne strane agent jugoslavenske UDB-e, s druge strane predstavljao se kao radikalni hrvatski emigrant u inozemstvu.2. Sindičićev san ostvario se kada je Ševo najavio da će u tijeku 1972. ići na godišnji odmor u Italiju.
Stipe Ševo
odlučio je da 18. 8. 1972. s svojom obitelji, suprugom Tatjanom i kćerkom Rosemarijom krene na godišnji odmor u Italiju, ali bez Vinka Sindičića. U tome na žalost nije uspio. Naime, kada se on s obitelji spakirao pojavio se nenajavljeno i Vinko Sindičić s putnom torbom, da bi i on želio s njima putovati za Italiju, jer da se treba u Trstu sastati sa svojim roditeljima koje nije vidio godinama.Prije kretanja na put došlo je do malog ekscesa između Vinka Sindičića i kuharice koja je radila u Ševinoj gostionici u Stuttgartu: Sindičić je upitao Ševu, što radi kod tebe ova špijunka?,. Uslijedio je odgovor kuharice Ti si špijun. U tu prepirku uključila se Tatjana Ševo koja je rekla svom suprugu Stipi Ševi, ako on ide mislila je na Sindičića, ja
neću ići! Lukavi Sindičić se brzo svima ispričao, da je umoran, da cijelu noć nije oka stisnuo, pa neka mu oproste. Tatjana je tiho promrmljala, pokvarit će nam put ovaj idiot. Tatjana kao da je znala da s toga puta povratka biti neće!. Dakle, Sindičić je imao svoj plan i zadatak UDB -e koji je morao izvršiti, a to je bilo ubojstvo čitave obitelji zbog zatiranja tragova zločina.Sindičić je lagao obitelji Ševo da ide u Trst na sastanak sa svojim roditeljima, jer se on nije s njima niti sastao, već je on želio i morao znati gdje će se obitelj Ševo smjestiti. Obitelj Ševo smjestila se u pansion Bar Ristorante Centrale u San Dona di Piave između Venecije i Caorla, u sobu br.2, da bi se Sindičić smjestio odmah do njih, u sobu br. 3. gdje je prenoćio samo jed
nu noć 18.VIII. na 19. VIII.1972.g., da bi se sutradan navečer, odvezao vlakom za Trst na tobožnji sastanak s roditeljima.3. Vinko Sindičić je lagao da ima sastanak s roditeljima u Trstu.
Iz Kriminalističke policije za Veneciju, dr. Salvatore Barba, brzo je utvrdio da se radi o podvali Udbe, pa je zatražio odmah informaciju iz Njemačke, informacija je bila da je zločinac Jugoslaven sa sumnjivim emigrantskim statusom, pa je dr. Salvatore Barba zatražio od jugoslavenskih vlasti da je potrebno dopustiti da ta
lijanski organi ispitaju Vinka Sindičića. Na zahtjev krim. policije dr.Salvatore Barba odgovorio je Okružni sud Rijeka, koji je odbio zahtjev krim. policije i dr.Salvatore Barba s obrazloženjem da se Vinko Sindičić već od 20.VIII.1972. nalazi kod svoje majke u OPATIJI i da o tome on ima čvrsti alibi, a to je željeznička karta izdana 19.VIII. 1972. u San Dona di Piave s kojom je doputovao.Talijanske vlasti krim. policije i sudske, odmah su zaključile da ne postoji mogućnost suradnje s policijskom državom koja uzima u zaštitu političkog emigranta, pa je istražni krug bio zatvoren, a Sindičiću dopušteno i daljnje ubijanje.
Ostala je nepobitna činjenica, da je Vinko Sindičić govorio neistinu obitelji Ševo, pa slijedi logičan zaključak:
- da je Vinko Sindičić kupio samo kartu na željezničkoj stanici u San Dona di Piave dana 19.VIII.1972.g. kao lažni alibi njegovog boravka u Opatiji ili
- da je 19. na 20. VIII. doputovao u Jugoslaviju - Opatiju - Rijeku - Zagreb ili Beograd samo po instrukcije, da bi se već 24. VIII. 1972. našao ponovno na željezničkoj stanici u San Dona di Piave, doputovavši s vlakom Simplon Expres koji je dolazio iz Jugoslavije, a dočekala ga je na opisanoj stanici obitelj Ševo koja ga je stavila u svoj automobil.
- Isto tako je moguće, da Vinko Sindičić nije morao nigdje otputovati iz Italije, a mogao je otputovati i u Njemačku i naručiti razgovor za suprugu Ševe, te najaviti njegov dolazak u ime druge osobe, a onda se na želježničkoj stanici San Dona di Piave pojaviti na isti način kao što
se pojavio pred obitelji Ševo 18.VIII. 1972. kada su putovali iz Njemačke za Italiju.4. Dokazne činjenice i prikupljeni materijal, da je osumnjičeni Vinko Sindičić trostruki ubojica gotovo je neoboriv.
a) te večeri 24. VIII.1972.oko 21,30 sati piljarica Antonia Mazaletto, što prodaje lubenice na glavnom trgu (Plazza de Gasperi) sjeća se crvenog NSU automobila iz kojeg je izašao Stipe Ševo i kupio za kćerku Rosemariju krišku lubenice, kojom je prilikom piljarica vidjela u automobilu čovjeka s crnim naočalama koji se uvlačio u unutrašnjost automobila kao da se krije.
b) na mjestu ubojstva ostali su tragovi i to:
- automobil u kojem su sjedili ubijeni i ubojica
- prazni šaržer, prigušivač i sedam čahura
- mnogi drugi tragovi zločina, možda kose, otisak cipela ili ogrebotina na tijelu ubijenih, jer se je Tatjana Ševo branila od napadača do iznemoglosti odnosno od ubojice Vinka Sindičića, koji je za njezino okončanje života morao uporabiti novi šaržer metaka ubacivši ga u pištolj, potrebno je vidjeti i otisk
e prstiju i ruku.c) u neposrednoj blizini zločina nalazila se vojna kasarna Tombola Fava artiljerijski raketni puk, koji je na obavijest stražara vojnika Waltera Gabiatia, da se čuju u neposrednoj blizini pucnji proglasio stanje uzbune. Kasarna je smješt
ena svega stotinjak metara od ceste Dona di Piave Caorle.Na mjesto ubojstva brzo su dotrčali narednik Francesko Lombardi - Comite, vojnik Salvatore Di Gabro, narednik Giuseppe Testi, razvodnik Sergio Rados, desetar Orso Mazzonetto i mnogi drugi. Svi su vidjeli i opisali da je slučaj stravičan, krv i samo krv u crvenom automobilu NSU. Kroz vrlo kratko vrijeme sakupilo se još desetak ili više vojnika i stariješina različitih zvanja koji su mislili da nekoga mogu spasiti, ali spasa nije bilo jer je zločinac
temeljito svo troje ubio.Vojska je učinila blokadu svih okolnih puteva, prvi putnici, jedan mladi bračni par dao je izjavu, da je neposredno poslije nesreće vidio da je iz toga automobila izašao jedan čovjek muškarac ne baš mnogo krupan i u žurbi nestao u mraku prema obližnjem vinogradu.
d) na mjesto nesreće brzo je stigao i sudac Luigi Delpino, patrola karabinjera. Izvršen je uviđaj i osiguranje tragova što ih je ubojica eventualno ostavio iza sebe nakon bjega, pa je utvrđeno da je iza ubojice ostalo:
- tri ubijene osobe
- automobil NSU zapadnonjemačke registracije (Stuttgart) SW 8150 u kojem je pronađeno sedam čahura od revolverskih metaka kalibra 7,65 mm revolverski prigušivač zvuka, a pretraživanjem u jarku u koji je automobil s ubojicom i njegovim žrtvama bio zapao pronađeno je još pet istih takvih čahura, a četiri do 5 metara podalje s lijeve strane automobila i jedan odbačeni prazan šaržer revolvera kalibra 7,65 mm.
5. Istragu o tom zločinačkom djelu odmah drugi dan preuzeo je zamjenik javnog tužiteljstva Republike Italije (Za pokrajinu Venecija) dr. Gianearlo Bagarotto u suradnji sa šefom Venecijanske kriminalističke policije (Mobile) Drom Salvatoreom Barbom i komandantom centra sudske policije (karabinjera) kapetanom Nataleom Tartarom.
Ispitivanj
e tog trostrukog ubojstva provodila je i Centrala u mjestu Streti di Eraclea kriminalističkom taktikom obrade, ali o tome nisu javno objavljeni podaci, postoji informacija da je s javnim tužiteljem drom Bagarattom razgovarao državni odvjetnik SRH iz Zagreba, odnosno da je Zagreb upoznat s tim zločinom.6. Temeljem činjenice da se osumnjičeni nalazi u pritvoru Županijskog suda u Zagrebu, da je dostupan sudskim vlastima u RH, prijavitelj predlaže:
da Državno odvjetništvo županijskog suda RH u Zagrebu pokre
ne kazneni postupak protiv:Osumnjičenog Vinka Sindičića, jer postoje nedvojbeno čvrsti dokazi da je zločinačko djelo trostrukog ubojstva počinio samo on i nitko drugi.
7. Predlaže se pribaviti spise kriminalističke obrade policije i sudskih istražnih org
ana iz Republike Italije.8. Zastarni rok nije nastupio jer se protiv Vinka Sindičića nije ranije mogao pokrenuti kazneni postupak zbog nedostupnosti, bio je u emigraciji kao osumnjičeni suradnik jugoslavenske UDB-e, čl.20. stav 2. KZ -a RH, a osim toga talijanskim vlastima bilo je onemogućeno da provedu kazneni postupak protiv Vinka Sindičića.
Predlažemo dokazni materijal:
1. Novinski opis zločina počinjenog po osumnjičenom Nova Hrvatska broj 3. 1980. godina, str. 3., 17. i 18. novinar Iko Domazet;
2. Novinski opis zločina Na tragu četvrtom čovjeku? novinar Mario Profaca, "Vjesnik u srijedu", rujan 1972.
3. Saslušanje svjedoka, koje će podnositelji Kaznene prijave po pokretanju postupka, dostaviti
4. H.P. Rullmann "Ubojstva naređena iz Beograda" - dokazi o Jugoslavenskom ubilačkom stroju (Hamburg 1983. g. str. 32., 33., 34., 35.
U Zagrebu, 2. kolovoza 1999.
Podnositelj prijave:
HRVATSKA STRANKA PRAVA 1861
Dobroslav Paraga, predsjednik