Jutarnji list: 30. 8. 1999.

RAZGOVOR Dr. Ivo Banac, profesor na američkom sveučilištu Yale i ugledni član Liberalne stranke

Silajdžić nije rekao ništa novo za Franju Tuđmana, problem je kada je to rekao

Razgovarala Snježana Pavić

ZAGREB - Što je to tako šokantno izrekao Haris Silajdžić da bi mu se prijetilo da će biti persona non grata za Hrvatsku ako ne povuče izjave?

Supredsjedatelj Vijeća ministara BiH, koji od masakra u Srebrenici u ljeto 1995. gradi ugled najdosljednijeg borca za cjelovitu BiH, rekao je za Jutarnji list da je Tuđmanova odgovornost za rat Hrvata i Bošnjaka posve transparentna te da sumnja da je HV tada mogao djelovati na teritoriju BiH, da su se mogli osnivati koncentracijski logori za Bošnjake, a da za to nije pristanak dao predsjednik Tuđman. Silajdžić je dodao kako se Tuđman ne treba plašiti Haaškog suda ako nije kriv i može dokazati svoju nevinost. Dr. Ivu Banca upitali smo što je to toliko radikalno u Silajdžićevim izjavama da bi izazvalo takvu reakciju?

- Doista ne znam. Pokušao sam dokučiti, ali neuspješno. Možda je razlog za takav bijes taj što je to izgovorio tako visoko pozicioniran političar, ali Silajdžić je i prije to govorio. Neshvatljivo je, osim ako se uzme u obzir timing, jer je sve izrečeno u vremenu kad se omča steže.

Upozorenja Gotovca i Parage

ˇ Je li Silajdžić rekao išta novo što dosad nismo čuli?

- Ne, već od 1993. se u Hrvatskoj govori o tome, a kamoli u BiH. Jedino je novo što se sad to postavlja u kontekstu Haaga. Jer, jedno je govoriti o hrvatskoj odgovornosti za rat Hrvata i Bošnjaka, a drugo povezivati isto to s konkretnom odgovornošću pred Haaškim sudom.

ˇ Ako se već od 1993. u Hrvatskoj jasno i otvoreno govorilo o zbivanjima u Hercegovini, zašto se odjednom nitko ničega ne sjeća?

- To je poznati fenomen: ljudi se obično ničega ne sjećaju kad procijene da im tako više odgovara, ili čak sustavno proizvode neistine kako bi neprijatelja zaveli na krivi trag. Treba se prisjetiti da su teze o jasnoj Tuđmanovoj odgovornosti za rat u BiH obično dolazile iz krugova izvan političke matice, a Vlado Gotovac i Dobroslav Paraga su jedini od predsjednika stranaka to jasno izgovarali.

Većina javnosti ne zna što se doista dogadalo i bit će za njih šokantno kad to saznaju. Istina se sustavno potiskuje i morat ćemo poraditi na tome da se napravi kritička povijest čitavog tog razdoblja. No, s druge strane, mnogo je onih koji znaju istinu jer su bili sudionici ili neposredni svjedoci. Upravo ti izravno upleteni potiču potiskivanje pamćenja, ako već i namjerno ne sprječavaju javnu raspravu.

ˇ Kako je moguće da sada nitko ništa ne zna, ako smo svake noći na HTV-u u "Slikom na sliku" vidjeli što se događa?

- Jedno je vidjeti kako pada Stari most u Neretvu, a drugo doista shvatiti što se dogodilo. Svaka činjenica, ma kako strašna bila, može se predstaviti na neutralni način. To se dobro vidi na primjeru Slobodana Praljka koji je izjavljivao da prst jednog njegova vojnika za njega vriedi više od mostarskoga mosta. Činjenica o logorima u Hercegovini isto se tako može predstaviti: da, postojali su logori, ali oni su nas napali pa nismo mogli drukčije.

Slično se događa i s interpretacijom događaja iz Drugog svjetskog rata, kad se Jasenovac prikazuje kao radni logor i ustaški pokolji opravdavaju kao nužni. Nema te činjenice koja se ne može relativizirati.

Agresija neme pravno značenje

ˇ Hoće li sada prijetnja sankcijama zbog neizručenja Tute osvježiti kolektivno pamćenje?

- Ne, tek će sada početi prava propaganda.

ˇ Ako većina javnosti ne zna za ulogu HV-a u Hercegovini i za logore za Bošnjake, znaju li to u vrhovima oporbe?

- Znaju, ali to za njih predstavlja veliki problem. S jedne strane, postavlja se pitanje zašto to nisu isticali u pravo vrijeme, a s druge - što ako dođe do sankcija koje će homogenizirati narod, a njih marginalizirati? Boje se da ne postanu taoci te priče, ali mislim smo to sada već svi mi. Već je uočljivo da tvrdoj struji HDZ-a odgovara takva situacija.

ˇ Dokle seže hrvatska odgovornost u BiH, je li Hrvatska bila agresor?

- Ne bih koristio tu riječ jer pojam agresije nema nikakvo pravno značenje. Haag je ustanovio da je bila riječ o međunarodnom oružanom sukobu, i to je očito.