Serija političkih zločina nad Hrvatskom strankom prava od njezine obnove 1990. godine pa do zabrane i stavljanja u ilegalu 28. rujan 1993. godine, započela je sa zavjereničkim ubojstvom dopredsjednika Ante Paradžika, počinjenim 21. rujna 1991. godine. Dopredsjednik Ante Paradžik sigurno je kao dokazani hrvatski domoljub, hrvatski mučenik, predsjednik Saveza studenata Hrvatske u vrijeme Hrvatskog proljeća bio sušta suprotnost i negacija predstavnika protubosanskog separatizma, u biti duboko antihrvatske politike oličene u Tuđmanu, Šušku, Bobanu, Kordiću, Tuti-Naletiliću.

Paradoks je današnjeg trenutka da naredbodavci tog i niza kasnijih zločina nisu nikada privedeni pravdi, a da redovno polažu vijenac na Paradžikov grob na Mirogoju, kupuju šutnju njegovih najbližih, te dolaze na mise zadušnice za njegovu neumrlu dušu.

Jedan od najtragičnijh paradoksa je da osoba, koja se lažno predstavlja nasljednikom Ante Paradžika na mjestu dopredsjednika stranke, danas je u formalnoj i neformalnoj političkoj i kriminalnoj koaliciji sa onom političkom snagom u RH odakle dolaze i stoje naredbodavci atentata, čije izvršenje je bilo jedan od glavnih preduvjeta za uspostavu režima vojne hunte u tzv. Herceg-Bosni i provođenja krvavog vjerskog rata između katolika i muslimana radi njihovog zajedničkog istrebljenja.