Na listopadskim Danima Sjedinjenih Američkih Država u Varaždinu 1999. sudjelovao je i veleposlanik SAD u RH, njegova odličnost g. William Dale Montgomery, koji je prokomentirao odnos SAD prema državama na Balkanu i zaključio kako su SAD vodile pogrešnu politiku prema Srbiji: “Demokratskim snagama u Beogradu nikada nismo dali potporu”. (“Jutarnji list” od 18.10.1999.)

State Department je najveći krivac za pogrešnu vanjsku politiku prema Jugoistočnoj Europi, prema narodima bivše komunističke Jugoslavije (SFRJ) kada je desetljećima tolerirao kršenje ljudskih prava i teror jugoslavenskih komunista nad građanima “tamnice naroda”. Hrvatska predstavlja istočni grijeh Zapada, tako i SAD, najkasnije od trenutka kada predsjednik Nixon nije podržao slobodarske težnje hrvatske mladeži, predvođene Antom Brunom Bušićem i predsjednikom Saveza studenata Hrvatske Antom Paradžikom, u vrijeme Hrvatskog proljeća 1971.godine. Kada je Miloševićeva tzv. “jogurt-revolucija” bila 1989. na svom vrhuncu, administracija predsjednika Georga Busha daje podršku komunističkom premijeru Anti Markoviću, iako je tog hrvatskog komunistu bio ukorio Kongres SAD, zbog kršenja ljudskih prava od strane jugoslavenske vlade, kada je U.S. Congress 1989. donio Rezoluciju 169 u korist hrvatskih demokrata predvođenih borcem za ljudska prava Dobroslavom Paragom.

Konstantna greška State Departmenta u vanjskoj politici prema prostoru bivše Jugoslavije leži u podršci komunistima, bili oni bivši, sadašnji, tzv. reformirani, jugo-komunisti ili nacional-komunisti. Američka administracija priznala je Hrvatsku s velikim zakašnjenjem, (iako je 25.lipnja 1991. proglašena hrvatska državna nezavisnost) nasuprot težnji Republikanske stranke SAD koja je u veljači 1991. donijela Deklaraciju o mirnom razlazu Sovjetskog Saveza i socijalističke Jugoslavije. Kada je trebalo podržati državnu nezavisnost i teritorijalnu cjelovitost Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine, State Department je podržavao Plan Z4 o konfederaciji Hrvatske i plan nacional-komunista Tuđmana i Miloševića o podjeli BiH iz Karađorđeva 1991. (prvo Vance-Owenov plan o pogubnoj etničkoj kantonizaciji, a poslije Daytonski sporazum o podjeli nezavisne države BiH na dva entiteta, čime je Milošević stvorio djelomičnu veliku Srbiju, i srbijanska država prvi puta u povijesti prešla povijesnu civilizacijsku razdjelnicu između Istoka i Zapada na Drini.) Kako podrška balkanskim komunistima ne bi završila na podjeli Bosne i Hercegovine, State Department trenutno podržava hrvatske komuniste na čelu s Ivicom Račanom, lažnim “socijal-demokratom” (SDP), dok g. Montgomery u ladici drži pismo američkog Kongresa predsjedniku Clintonu u kojemu se traži podrška State Departmenta demokratima u Hrvatskoj na čelu s g. Paragom i strankom prava. Provodeći takvu politiku State Departmenta, suprotna hrvatskim i američkim nacionalnim interesima, njegova ekscelencija William Montgomery otići će iz diplomacije bez povratne karte kao i njegov prethodnik Peter W. Galbraith, a u nasljeđe svoje pogrešne politike ostavit će nam i dalje nasljeđe komunizma. U Starom vijeku antike Senat Rimske Republike nije dvojio kako Kartagu treba razoriti, isto kao što ni Senat SAD nije dvojio kako komunizam treba srušiti, dok je State Department mišljenja kako nakon srušenog komunizma trebaju vladati bivši komunisti. Demokracija time postaje farsa, uz dužno poštovanje prema hrvatskom i američkom narodu.