- U Strasbourgu je prije nekoliko mjeseci parlamentarna skupština Vijeća Europe kao jednu točku dnevnog reda na idućim sjednicama stavila točku Pokreti i političke stranke u Europi u zemljama članicama i u zemljama u tranziciji u kojima djeluju pokreti i stranke koje ugrožavaju demokraciju i demokratski sustav. Ne toliko neočekivano, ali ipak s iznenađenjem, saznali smo da je prošlog mjeseca na sjednici na kojoj se trebala ta točka razmatrati, pored izvješća jednog danskog parlamentarca pojavio dodatak tom izvješću, koji je napisao Jacques Ives Camus, iz pariškog centra za borbu protiv rasizma, vjerske i druge nesnošljivosti, u kojem se nalazi i HSP 1861. kao stranka koja navodno predstavlja opasnost za demokraciju u Europi. Medutim, počasno prvo mjesto kad je u pitanju Republika Hrvatska ipak je zauzela vladajuća stranka HDZ i njen satelit HSP Ante Đapića. Ne shvaćajući zašto se tu nalazi naša stranka, koja je gotovo u ilegalnim uvjetima, ni kako mi možemo predstavljati opasnost za demokraciju kada djelujemo bez prava javnosti, pitao sam i saznao da nas je Zagreb, odnosno vladajuća stranka, prijavila kao takve još u proljeće ove godine. Međutim su doživjeli pravi šok kad su pored nas našli na popisu sebe i Antu Đapića. Naš program je potpuno demokratski nismo ksenofobični i nismo se ogriješili niti o jedan kodeks niti međunarodnog prava niti nacionalnog zakonodavstva, svi sudski procesi koji su se vodili protiv mene, pokazali su se montirani politički isfabricirani. Ni ova kvalifikacija g. Camusa za nas ne stoji, ali stoji za HDZ i pogotovo za Đapićev HSP, koji je pod patronatom HDZ-a u bezbroj navrata nastupao s najrigidnijih pozicija, promovirao crnokošuljaštvo na mitinzima koji su snimani u Hrvatskoj i u svijetu, pa me to nije iznenadilo. Poslali smo ispravak navoda, 3. studenoga će biti sastanak mjerodavnog odbora u parlamentarnoj skupštini u Vijeću Europe. Zanimljivo je da su SDP i HSLS i koji tamo imaju svoje predstavnike, sve to odšutjeli i prihvatili tu verziju. Tek kad se na sjednici našao HDZ, nastalo je komešanje, dostavljeni su prigovori, da bi vođa hrvatske delegacije Nikola Obuljen, član HDZ-a, saborski zastupnik iz Dubrovnika, kazao da je on čak potpisao izjavu po kojoj naravno HDZ i đapićevci nisu ekstremisti, ali on tvrdi da je i za nas potpisao da to nije ni HSP 1861.

• Ta će se tema još pojavljivati. Vaša stranka je u očekivanju rješenja o tužbi Europskom sudu za ljudska prava...

- U svibnju smo podnijeli tužbu Europskom sudu za Ijudska prava zbog oduzimanja registracije parlamentarne političke stranke. To je bilo 1993. godine, odlukom tadašnjeg ministra uprave a sadašnjeg suca Ustavnog suda Jurice Malčića, koji nas je naprosto izbrisao iz registra kao parlamentamu političku stranku, odnosno bivše isključene članove te stranke upisao kao ovlaštene osobe za predstavIjanje te stranke, što je bez presedana među tranzicijskim zemljama, originalan izum današnje vlasti u našoj zemlji koja je na taj način dekretom likvidirala iz političkog i javnog života najtvrđi orah hrvatske politike.

• Zanimljiv je Vaš položaj u oporbi. Poznato je da beskompromisno kritizirate vladajuću stranku, ali što se tiče položaja među oporbenim strankama, presudna je za vas bila 1995. godina. Što se dogodilo s HSP-om 1861. u Gradskoj skupštini u Zagrebu 1995. godine?

- Taj slučaj upravo dokazuje da se mi držimo principa demokratskog društva i da nikome za volju, zvao se vlast ili oporba, od toga ne želimo odstupati. Takvo je i članstvo u našoj stranci. Imali smo otklona, imali smo ljudi koji su nam zabijali nož u leđa, koji su isključeni iz stranke, ali stranka jesu živi Ijudi i mi smo unatoč svih tih udara i otpada iz stranke opstali, da bismo pokušali s opozicijom ishoditi demokratske promjene i demokratske reforme u Hrvatskoj. Htjeli smo jednostavno zaboraviti tko je što bio, ustanoviti što je tko danas i što je naš zajednički cilj. Pružili smo ruke tadašnjoj oporbenoj šestorci. Podsjećam da smo i u Koprivnici 1997. godine, kad je naša stranka radila medijski i politički gotovo u ilegalnim uvjetima, stekli povjerenje birača i ušli u gradski parlament te dali glas da izvršnu vlast, njena čelna mjesta, zauzmu članovi opozicijske šestorke, tj. vlast oporbe. Tako je bilo i u Zagrebu 1995. godine, gdje smo također izašli sami na izbore, stekli pravo na jedno mjesto vijećnika u Gradskoj skupštini.

Tada je također bilo pitanje hoćemo li stati uz HDZ ili uz oporbu. Stali smo uz one koji su prisegnuli da će boriti za demokratski preokret stanja u Hrvatskoj 1995. godine. Odbacili smo tada sve ono što bi se moglo zvati ispitivanje prošlosti, što ne smatram da je opravdano jer je to guranje glave u pijesak, jer držim da je odgovornost onih koji obnašaju vlast indidividualna, i ako se u nekoga sumnja da se ogriješio o zakone, o kodekse, mora odgovarati. Prešli smo preko toga i pružili ruku i SDP-u, tada jedinstvenom HSLS-u, HSS i HNS-u. Nekoliko mjeseci kasnije nas je predsjednik SDP-a naprosto izbacio iz udruge sedam stranaka. On to nije mogao formalno-pravno drukčije napraviti nego kupovinom naše vijećnice, prof. Ane Abdel-Malek, vjerojatno imponiran i njenim kvalitetama koje je pokazala u našoj stranci. Dobila je očito takvu ponudu koju nije mogla odbiti, a ostavku u našoj stranci je poslala iz kabineta tadašnjeg predsjednika dr. Tomca. Nakon toga je bila nezavisna vijećnica faktički SDP-ova vijećnica. Hoću reći da se, na žalost, lider današnje oporbene šestorke već 1995. godine pokazao kao kvazi-opozicija, već tada je fabricirao dokumente koji nisu bili usuglašeni za stolom sedmorice, uvjetno nazvano. Primjerice, slao bi dopise strankama a da ne pošalje i nama, ili bi razgovarao s nekim ambasadorima, oko nečega postigao suglasnost glede daljnjeg djelovanja Gradske skupštine ili članica stranačke koalicije, a mi smo te stvari post festum ili doznavali iz novina ili bi nas naknadno obavijestio o tome, uvijek s onom komunističkom floskulom nije bilo vremena, sve je bilo na brzinu, nije se stiglo. Tako je on na brzinu poslao i dopis u Vijeće Europe da kriza u Zagrebu i nepotvrđivanje gradonačelnika iz redova oporbe nije važno što se tiče prijema Hrvatske u Vijeće Europe. Praktično je pripremao primopredaju vlasti HDZ-u koji je izgubio izbore za zagrebačku skupštinu 1995. godine, da bi kasnije 1997. godine defektivno to i učinio, ali mi smo bili jedina smetnja i kamen spoticanja da se to učini bezbolno, pa nas je na taj način najurio.

• Kako mislite postupiti ako Vaša stranka dobije pozitivnu presudu Europskog suda za Ijudska prava?

- Sigurno je da se toga boje beskičmenjaci u oporbi. Upravo je dekretsko oduzimanje imena i parlamentarizma našoj stranci već prije i nju uplašilo, no to ju ne opravdava za oportunizam prema vladajućoj stranci koji su pokazali. Oni će shvatiti da je to bio i udar na njih, udar na višeparlamentarizam u Hrvatskoj. Pučki pravobranitelj Klarić je priznao da taj dekret nije bio u redu, ali da bi se njegovim ispravljanjem urušila cjelokupna vlast u Hrvatskoj. Prave političke oporbe u Hrvatskoj zapravo i nema.

• I na kraju, Koprivnica?

- Na ulazu u Dubrovnik, još je u 16. stoljeću pisalo: - Vi koji ulazite u stvari od javnog dobra i općih ciljeva zajednice, ostavite svoje privatne interese. Toga se mora držati onaj koji je dobio postotak za ulazak u vijeće ili u državni parlament. U Koprivnici su SDP i HSLS u jednoj kolaboraciji primijenili model HDZ-a s razine državne vlasti na gradskoj razini, tako što su nakon izbora 1997. godine izbacili svoje koalicijske partnere iz suodlučivanja i sudjelovanja u izvršnoj vlasti i htjeli prisvojiti, uzurpirati mimo volje birača, svu vlast u rukama SDP-a i HSLS-a, što nije nikakvo čudo jer su to oni učinili svojim partnerima u oporbenoj šestorici. I nije nikakvo čudo da su ovdje pokušali prijevarom predstaviti te svoje poteze kao borbu za vjerodostojnost svojih stranaka u Koprivnici. A nisu bitni ni birači koji su ih tamo doveli niti partneri koji su im omogućili zajedničkim izbornim nastupom da zauzmu položaje u gradskoj vladi, čelna mjesta! Mislim da gospoda Ružman, Godek, ni ostali, nemaju nikakvog temelja, a ja ih pozivam na javno sučeljavanje gdje god hoće. Spreman sam u argumentiranoj raspravi sve reći i koja im je bila namjera kad su prisiljavali ostale stranke koalicijske vlade da podnesu ostavke.

Istočni grijeh SDP-a, koje ne smatram autentičnim socijaldemokratima, jer njihova je baština ipak boljševička partija čijeg se oni nasljeđa nisu uspjeli osloboditi ni u svom mentalnom sklopu niti u svom političkom djelovanju i praksi, vidljiv je dok Tomac bez ikakvih argumenata optužuje da tko je u koaliciji s Paragom, taj je u koaliciji s HDZ-om ili jednima i drugima, a da onda nema vjerodostojnost. SDP je i ovih dana prokockao svoj kredibilitet koji želi milom ili silom podići na visoku razinu u pogledu svoje vjerodostojnosti i autentične opozicijske stranke, ili čak na žalost, lidera hrvatske parlamentarne šestorke, time što je pristao na kadrovsku partijsku politiku prema kandidatima za Ustavni sud RH i među prvima je gurnuo svog visokog stranačkog dužnosnika i višegodišnjeg saborskog zastupnika u ranijem sazivu Sabora, Ivana Matiju, da bude sudac. Gospodina Tomca smeta što mi uvijek propitkujemo njegovu autentičnost, a činimo to s pravom. Njegova pozicija skribomana i sveznadara kojemu su otvorene čitave plahte stranicama u tiskovinama, a stranka koju on napada i proziva sve vrijeme uz potpuni njegov blagoslov je već sedam godina zabranjena u Hrvatskoj i nema pravo svugdje čak ni ispraviti njegove krive navode. Izuzetak je, eto, Glas Podravine i Prigorja, gdje mi se opet pruža mogućnost da kažem istinu i da sučelim činjenice s dezavuiranjem g. Tomca. Današnja hrvatska politika je okarakterizirana neprincipijelnošću, bezdušnošću, pohlepom, korupcijom ogromnih razmjera u jednoj tako maloj zemlji.