Kada je velikosrpski kralj Jugoslavije proglasio 6.siječnja 1929. svoju osobnu diktaturu i suspendirao višestranački sustav kako više ne bi bilo posrednika između "kralja i naroda", Hrvatska stranka prava stavljena je izvan zakona. Godine 1990. je HSP obnovljena, a njen predsjednik Dobroslav Paraga uveo ju je u Sabor Republike Hrvatske kao formalno drugu po broju glasova oporbenu stranku iza HSLS, a ispred Račanove partije SDP. Neformalno je HSP bila najjača opozicijska politička stranka, koja je suorganizirala legitimnu i legalnu obranu od vojne velikosrpske agresije Miloševićevog režima. Organiziravši vojni pokret otpora komunističkoj jugoslavenskoj soldateski, zvanoj "JNA", HSP je s dragovljcima Hrvatskih obrambenih snaga pružila učinkovitu alternativu lošim rješenjima vlade predsjednika Tuđmana. Zbog obrane Hrvatske, posebno Vukovara i Dubrovnika, te zbog zalaganja za cjelovitu susjednu nezavisnu državu Bosnu i Hercegovinu, predsjednik Republike Franjo Tuđman išao je silom rješavati pravaško pitanje u Hrvatskoj kako bi se riješio jedine demokratske, antifašističke i antikomunističke oporbene alternative: u politički motiviranim ubojstvima likvidirani su od vladinih snaga dopredsjednik HSP, g. Ante Paradžik, bivši predsjednik Saveza studenata u vrijeme Hrvatskog proljeća iz 1971.godine, general Blaž Kraljević, član HSP i zapovjednik HOS u BiH, te član glavnog stožera Armije BiH, zajedno s osam časnika Hrvatskih obrambenih snaga. Na kraju je krv sa stranačke liste (30 ubijenih članova HSP u politički motiviranim likvidacijama) poprskala dvolični obraz vladajućeg represivnog režima na bivšem Vojnom sudu na kojemu se sudilo civilnom građaninu Dobroslavu Paragi. Kada i zavisne sudbene vlasti nisu mogle Paragine pravaše dovesti na komunistička vješala Franje "Tahije", vrhovnik je odlučio zabraniti Hrvatsku stranku prava: "Šestojanuarsku diktatura" Aleksandra Karađorđevića zamijenila je ista takva, kada je dana 6.siječnja 1994.godine Upravni sud R.H. presudio u korist nacional-komunističkog režima vrhovnika Tuđmana, a protiv Hrvatske stranke prava. Nepravedni sud je u svojem obrazloženju cinički naveo nonsens kako g. Dobroslav Paraga nema pravo na žalbu povodom upravnog postupka, kojim je Boris Kandare upisan u državni registar kao pravna osoba koja zastupa HSP, jer da g. Paraga nije predsjednik stranke. Zbog činjenice što je režim administrativnim aktom smijenio g. Paragu s položaja nezavisne i demokratske oporbene Hrvatske stranke prava, g. Paraga se i žalio sudu.

Ustavni sud Republike Hrvatske potvrdio je lakrdiju nižestupanjskog suda, s obrazloženjem kako Dobroslav Paraga nema pravo na žalbu sudu, jer nije stranka u postupku. Dana 28.listopada 1999.godine je Ustavni sud donio rješenje kojim vraća na posao pisce predstavke Saboru, koji su izbačeni s posla u tajnoj vojnoj službi M.O.R.H. a koji na nižestupanjskim sudovima nisu imali pravo biti stranka u postupku, te time nisu imali pravo na žalbu sudu.

Kako Ustavni sud može biti tako otvoreno dvoličan ? Neki građani Republike Hrvatske imaju pravo biti stranka u sudskom postupku, a građanin Dobroslav Paraga nema pravo. Predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman je likvidator višestranačkog demokratskog sustava u Republici Hrvatskoj, a predsjednik Ustavnog suda Republike Hrvatske Jadranko Crnić grobar je hrvatskog višestranačja ! I Franjo i Jadranko moraju znati kako je pravo to koje se suprotstavlja sili, i njegova je snaga jača, čak ako ga sila nastoji poništiti i pogaziti !