P R O G L A S

HRVATSKE STRANKE PRAVA 1861

 

MI ZASTUPAMO!

 "Ne daj nam, Bože, pasti u ludost, u kojoj bismo rekli da je narod pristao uz naš program, uz našu politiku.To ne, nego mi smo naš program, mi smo našu politiku iscrpili, složili iz prava, ćudi, duha, koristi, iz potreba naroda hrvatskoga, te nije čudo, što je sav narod za svoje."

(Ante Starčević 1870.)

 

HSP - OD OBNOVE DO ZABRANE!

Pravaštvo se kroz čitavu povijest svojega djelovanja oslanjalo na duhovnu tradiciju, snagu i svijest hrvatskog naroda oživotvorenu na najbolji način u nauku i djelovanju dr. Ante Starčevića.

Na čelu sa svojim predsjednikom Dobroslavom Paragom, naša je stranka pokazala u proteklim godinama, od svojega osnutka, najprije kao HSP, a zatim kao HSP 1861., kako je jedini istinski i dosljedan promicatelj starčevićanstva. Pokazala je i to, da je istinsko pravaštvo nezaobilazno u artikuliranju sveukupnih hrvatskih interesa.

Tu je svoju autentičnost i dosljednost stranka plaćala, kao što je i danas plaća, nažalost, isuviše velikim žrtvama. Zbog svoje državotvorne orjentacije, koja se očitovala u neposrednoj borbi za hrvatsku nezavisnost i teritorijalnu sveukupnost, kao i za cjelovitost BiH, te zbog bespoštedne kritike HDZ-ove zloćudne, štetne i amoralne vlasti, stranka je trpila teške progone koji su eskalirali do fizičkog zatiranja brojnih njenih članova.

Konačno, putem fantomskog "kutinskog sabora" u rujnu 1993. godine i preregistracijom na HDZ-ova pijuna Antu Đapića, stranka je praktički stavljena u ilegalu.

Odlukom režimske birokracije, stranka je ostala bez svojega imena i parlamentarnog statusa, a time i bez prava javnosti. Nakon bezuspješnog traženja pravne zaštite na hrvatskim sudovima, slučaj je internacionaliziran, a političko djelovanje je nastavljeno u teškim uvjetima i pod medijskim embargom, zbog čega njeni stavovi i djelovanje nemaju pravog odjeka u hrvatskoj javnosti.

HRVATSKA IZMEĐU DVA ZLA!

Ta je javnost danas gotovo jednodušna u ocjeni da se u mnogim aspektima, kao društvo, nalazimo u gorem položaju nego za vrijeme srpske agresije 1991. godine. Zbog pretvorbe, koja je u stvari drugo ime za pljačku tisućljeća, nefunkcioniranja pravnog sustava i korupcije u vrhovima HDZ-ove vlasti, gospodarstvo se našlo pred potpunim slomom.

Na stotine vrijednih poduzeća je uništeno nakon što su preuzeta od novopečenih vlasnika-tajkuna koji bi iz njih isisali kapital, a potom višak radnika poslali na ulicu. Posljedica takovog tajkuniziranog gospodarstva je između 300-500 tisuća nezaposlenih radnika uz zastrašujući trend daljnjeg otpuštanja, upropaštavanje bankarskog sustava, te opća nelikvidnost poduzeća i ogroman unutarnji dug. Crnu socijalnu sliku upotpunjuje i gotovo jedan milijun umirovljenika koji, sustavno zakidani za mirovine od strane Vlade, žive ispod granice dostojanstva. Otrežnjenje, ali i beznađe javnosti, koje je nastupilo pod utjecajem narasle bijede i brojnih afera vezanih uz stranku na vlasti ("Dubrovačka banka", "Ankica Lepej", itd.), popraćeno je općom željom za promjenama.

Beznađu građana, mora se reći, uvelike je doprinijela i tzv. oporba svojim oklijevanjem, neodlučnošću, a često i izravnom podrškom politici HDZ-a. Višekratna nastojanja naše stranke da oporbeno djelovanje bude efikasnije nisu prihvaćena od same oporbe. Štoviše, u jeku tzv. "Zagrebačke krize" rezultirala su njenim isključenjem iz oporbene udruge.

Hrvatska je danas razapeta između dviju, podjednako nepoželjnih političkih opcija; s jedne strane HDZ-a koji pod svaku cijenu želi zadržati vlast koja mu polako, ali sigurno izmiče iz ruku i SDP-a, koji uz pomoć pojedinih oporbenih stranaka kao dragocjene "krpe-zakrpe" lukavo osvaja teren za preuzimanje vlasti.

HSP 1861. procijenjuje kako je Hrvatska u velikoj opasnosti da se na valu opravdanog nezadovoljstva javnosti, na vlast ponovno uspnu oni isti ljudi koji su kroz desetljeća komunističke strahovlade bili zagovornici jednoumlja, klasnog jedinstva, podaništva prema Beogradu, nacionalnog malodušja i drugih zala, stoga, upozorava i poziva:

HRVATI OTVORITE OČI!

- gospoda/drugovi Račan, Tomac i dr., koji vole za sebe misliti i govoriti da su socijaldemokrati, nikad se nisu javno odrekli onog što su zastupali kao visoki dužnosnici komunističke vlasti, a kamoli da su se ispričali za svo zlo koje je ta ista vlast nanijela hrvatskom narodu,

- ti lažni socijaldemokrati javno zagovaraju socijalnu i drugu jednakost, a objeručke su zadržali imovinu bivšeg SK Hrvatske, što im je HDZ svesrdno (zbog zasluga!?) omogućio,

- ti lažni socijaldemokrati se nisu u Hrvatskom saboru usprotivili donošenju Zakona o odšteti za oduzetu imovinu kojim su legalizirane nepravde učinjene bivšim vlasnicima,

- ti lažni socijaldemokrati, iako prividno napadaju vladinu gospodarsku politiku i posljedice pretvorbe, nikad nisu kao najjača oporbena stranka poduzeli konkretne akcije u smislu podrške radnicima i sindikatima, a nisu ni zatražili poništenje pretvorbe,

- ti lažni socijaldemokrati istovremeno dok kritiziraju Vladu i izražavaju brigu za položaj radnika, primaju visoke beneficije za sudjelovanje u brojnim nadzornim odborima poduzeća, o saborskim plaćama da ne govorimo,

- gospoda/drugovi su u jeku Domovinskog rata, kad su stotine dragovoljaca iz redova naše stranke ginuli po hrvatskim ratištima, nas optuživali za ekstremizam i javno se protivili našemu dolasku na vlast,

- gospoda/drugovi se nisu usprotivili sudskim progonima čelnika naše stranke, ubojstvima njenih članova i konačno otimanju imena stranke,

- ne dopustite da vlast udbo-mafije u režiji HDZ-a koja guli kožu hrvatskom radniku, seljaku i umirovljeniku zamijene bivši komunisti koji će, pod krinkom lažne demokracije, djela te vlasti blagosloviti i započetu otimačinu, u stvarnosti, samo nastaviti,

- ne dopustite da se pod okriljem smjene vlasti i prividom demokracije dogodi restauracija anacionalnog socijalizma u Hrvatskoj, odnosno, da jedno zlo zamijenimo još većim,

- podržite onu političku opciju koja je nekompromitirana u prošlosti, jasno određena prema problemima hrvatske sadašnjice, ali isto tako i s jasnom vizijom njene budućnosti

BOG I HRVATI! HRVATSKA HRVATIMA!

"Ako svakom pojedincu, ako svakoj obitelji, općini itd, ako svakom zglobu državna tijela nije osigurano dioništvo u svim državnim poslovima, ako mu nisu stanovita prava zajamčena, da se on njima služi ne samo bez zapreke i straha od bud koga, nego da se njima uspješno služi za svoj napredak: onda takva hrpa ljudi nije država, nego je nevoljništvo, koje osnovao ga i držao ga tko mu drago, prije ili poslije mora se raspasti."

(Ante Starčević 1870.)