Večernji list: 30. 07. 2001.

BRANIMIR LOKIN, ČLAN SAVJETA HNB-a:

Trebamo se bojati pada standarda, a ne inflacije

* Kuna ojačala, a uvozna roba nije pojeftinila

Svaki put kad se pokrenu priče o kretanju tečaja, na njih se vežu priče o kretanju cijena. I obratno. Tako je neke medije ove godine donedavni izrazito snažan rast vrijednosti kune nagnao da špekuliraju i buđenjem inflacije. Međutim, kad smo Žarka Miljenovića, glavnog ekonomista Zagrebačke banke, i Branimira Lokina iz HGK, ujedno člana Savjeta HNB-a, zamolili da kažu kakva su njihova očekivanja, obojica su nas upozorila kako se špekulacije koje vežu jačanje kune uz mogućnost inflacije teško mogu održati. Logika je krajnje jednostavna. U zemlji koja je pretežni uvoznik, a ne izvoznik, jačanje domaće valute smanjuje cijene. Zahvaljujući jakoj kuni, uvozni proizvodi postaju jeftiniji.

Ako, dakle, čujete kako netko govori da aprecijacija kune u Hrvatskoj teoretski treba imati deflatorne učinke, onda ste zapravo čuli da bi jaka kuna trebala spustiti cijene.

Kuna ojačala, uvozna roba nije pojeftinila

Stvari ipak nisu tako jednostavne. Živimo u zemlji u kojoj neki odnosi nisu najlogičniji. Dokazuje to javno upozorenje guvernera HNB-a Željka Rohatinskog da su, pojednostavnjeno prepričano, u borbi protiv jake kune ograničeni mogućnošću buđenja inflatornih trendova. Jako pojednostavnjeno: jaka kuna oslabljuje se emitiranjem novih kuna, a previše kuna bi, po nekim logikama, moglo voditi u - rast cijena.

S druge strane, u HNB-u prešućuju činjenicu da jaka kuna spušta cijenu. Ako je kuna tijekom svibnja ojačala 3,3 posto prema euru, onda su svi proizvodi uvezeni iz eurozone trebali toliko pojeftiniti. Trgovci, međutim, ne spuštaju cijene. To je, valjda, ključni razlog što u HNB-u ne vide, ili ne žele vidjeti, vezu između jačanja kune i cijena u Hrvatskoj.

U HNB-u govore da će paziti ponajprije na temeljni indeks cijena na malo, odnosno na temeljnu inflaciju, a o njoj su u HNB-u počeli puno pričati kad je Ina ove godine puštena s lanca i kad je počela podizati cijene. Poručili su kako HNB ne može kontrolirati cijene na koje utječe Vlada, odnosno na tzv. administrativne cijene, iako se te cijene mogu preliti na ostale. Drugim riječima, suzili su zonu svoje odgovornosti iako su se i rukama i nogama borili za to da glavni (gotovo i jedini) cilj postojanja centralnog bankarstva u Hrvata bude - stabilnost cijena. HNB je priznao da u velikom dijelu ne može ispuniti zakonsku svrhu svojeg postojanja.

Iz temeljne inflacije, odnosno cijena koje ponajprije zanimaju HNB, isključene su, primjerice, cijene nafte ili sezonske cijene voća i povrća, cijena dnevnog liječenja u bolnici, cijena vode za kućanstvo, cijene mjesečnih uplata za učenički ili studentski dom, pretplata za telefon....

Opasne cijene energenata

Zabrinjava to što se lako može pretpostaviti da će u Hrvatskoj i ubuduće glavni pritisak na inflaciju dolaziti iz sfere cijene energenata i državno ili navodno administrativno kontroliranih cijena. Svjedoci smo kako se podižu cijene plina i telefoniranja.

- Ako do nečega dođe, doći će do pada standarda, a ne do inflacije. Mi trpimo od nezaposlenosti, a ne od inflacije - "utješio" nas je Branimir Lokin, koji smatra da već plaćamo previsoku cijenu politike stabilnosti tečaja i cijena.

Gojko Drljača