Je li to predsjednik Boris Trajkovski, pod čijim se vodstvom i pokroviteljstvom pregovara? To zasad nije važno, ali je sigurno da je Ohrid jedinstven ambijent u kojemu još ti mučni pregovori mogu završiti uspješnim dogovorom, čemu je alternativa – krvav građanski rat i praktički nestanak Makedonije.

Svjesni te alternative i pritisnuti mogućim ishodom »ili–ili« (dogovor ili rat), pregovarači u Ohridu, u nekadašnjoj Titovoj vili »Biljani« – koju su koristili i makedonske vođe Lazar Koliševski i Kiro Gligorov – pod vodstvom predsjednika Trajkovskoga i pod strogim nadzorom dvojice stranih izaslanika Jamesa Pardewa (SAD) i Françoisa Léotarda (EU) – ipak napreduju, makar »milimetar po milimetar«.

U utorak je napokon, nakon četiri dana teških i, činilo se, bezuspješnih pregovora, zabrinutu makedonsku javnost i medije zapuhnuo optimizam. Iako albanska strana to još ne potvrđuje, objektivni promatrači vjeruju da je na pomolu dogovor o uporabi albanskoga jezika kao ravnopravnoga u Makedoniji, barem u onim njenim dijelovima gdje Albanci čine već 20 posto pučanstva.

Ipak, kod većine Makedonaca prevladava strah, a u nekih objektivnih promatrača gorak okus u ustima, zbog sumnje da bi kompromisni dogovor, koji bi prihvatili i albanski pregovarači i kojim bi se, zasad, izbjegao građanski rat, možda bio prvi korak u federalizaciju i zatim raspad Makedonije. Pritom raste nezadovoljstvo ponašanjem SAD-a za koji se sumnja da, iz različitih razloga – političkih, vojnih i »mafijaških« – podržava albanske gerilce u Makedoniji, pogotovu nakon »dokaza« što ih je o tome iznio Der Spiegel.

Zato se sada u Ohridu, Skopju i oko njih obnavlja ono staro pitanje: što bi bilo kad bi bilo? Konkretno: što bi bilo kada bi »prva dama« Amerike bila Makedonka? Tom se prigodom izvlači iz zaborava priča o davnoj, velikoj i dugogodišnjoj studentskoj ljubavi Georgea W. Busha i kćeri uglednoga makedonskoga i jugoslavenskog političara Lazara Mojsova, koja je, navodno, »dramatično« prekinuta uoči vjenčanja!