Vjesnik: 02. 08. 2001.

U ime rebalansa

SANJA KAPETANIĆ

Iako je sezona godišnjih odmora u punom jeku, čelnici hrvatskih ministarstava uglavnom se, umjesto u moru, kupaju u znoju dok proučavaju proračunske stavke. No ako je suditi prema informacijama koje se dostavljaju novinarima, ponajviše se koncentriraju na stavke »tuđih« ministarstava ne bi li svoje poštedjeli oštrih škara.

Nijedan se ministar ne želi dobrovoljno prihvatiti uloge mete za nezadovoljstvo građana kojima će se ujesen uskratiti neko pravo. A nezadovoljnih će biti napretek. U igri su čak dvije milijarde rashodnog viška, koji treba eliminirati. U protivnom bi se državni proračun, težak pedesetak milijardi kuna, mogao raspasti po svim šavovima. U igri su, naravno, i stranački interesi. Ministarske fotelje su podijeljene prema stranačkom ključu, i sve su stranke do sada »svoje« ministarske pozicije pokušavale upregnuti u kola stranačke promidžbe. Odgovornost za troškove koji su pri tome preopteretili državnu blagajnu su pak uredno prebacivale na »one druge«.

HSLS je, na primjer, jasno poručio da Jozo Radoš ne može biti proglašen krivim za neuspjeh u sređivanju stanja i troškova u MORH-u i Vojsci. Kažu, nije on kriv što se »dva brijega ne mogu dogovoriti koji je veći« aludirajući na spor Predsjednika države i Vlade o ovlastima nad tim resorom. I HNS-ov ministar javnih radova i obnove Radimir Čačić prijeti ostavkom ako se zahvati u njegov kutak državne blagajne, braneći tako svoj i HNS-ov »narodnjački« image.

Na sto muka je i SDP-ov ministar rada i socijalne skrbi Davorko Vidović, jer su proboji proračunskih mogućnosti redom i slijedom u njegovu resoru, pa se očekuje da će njegove stavke i najviše »stradati«. A već mu ionako stranku optužuju za »socijalnu neosjetljivost« i »izdaju socijaldemokracije«.

Premijer Ivica Račan i ministar financija Mato Crkvenac ovih dana odlučno obećaju da je toj priči zaštite stranačkih i osobnih interesa na račun poreznih obveznika došao kraj. Štoviše, tvrde da će građani prihvatiti sva ta kresanja kada shvate da je to za njihovo dugoročno dobro.

No treba ipak podsjetiti da ova Vlada dosad nije smogla hrabrosti čak ni za uvođenje financijskog reda u tzv. »povlaštene mirovine«, čemu se velika većina građana sigurno ne bi protivila. Svi su izgledi da će se prava kresati prema principu – uzmi tamo gdje će se izgubiti najmanje glasova birača i onima koji će dići manju medijsku buku. A to s pravim uvođenjem reda u troškove države nema velike veze.