Slobodna Dalmacija: 10. 08. 2001.

Telematičko porobljavanje

Hrvatskoj alarmantno treba revizija pretvorbe i prodaje HT-a, uz prosvjede i totalno smanjivanje razgovora preko takozvanog Hrvatskog telekoma

Piše: Danko Plevnik

I krajnja organizirana desnica i krajnja neorganizirana ljevica napokon su se oko nečega usuglasile, a to je da ovoj Vladi treba zahvaliti. Populistički desničari su nezadovoljni jer je Vlada "komunjarska" i "boljševička", jer je generale izručila Haagu, jer je izdala "nacionalne interese", jer je svoju makroekonomsku politiku prepustila MMF-u, sigurnosnu NATO-u, vanjsku EU-u, a sudbenu Haagu, dok su popularni ljevičari iznervirani činjenicom da Vlada nije razmontirala tuđmanovsko nacionalističko naslijeđe, nije obavila reviziju pretvorbe, nije uspostavila vladavinu prava, nije podigla standard, nije smanjila nezaposlenost.

Vlada vjeruje da je u pravu ako svaki desničarski "je" pobija ljevičarski "nije". Međutim, je li problem Vlade u vječnom ljevičarsko-desničarskom prepucavanju ili je promašaj Hrvatske u lošem izboru kapitalizma i preferiranog vlasništva? To se dakako odnosi i na bivšu hadezeovsku i sadašnju peteročlanu vladu koje su u utrci za privatizacijom dovele državu do apsurda, budući da je Hrvatska postala mjesto u kojem domaći kapital ne smije biti vlasnik ničega bitnog: od banaka do telekomunikacija.

Privatizacija koja završava prodajom hrvatske državne tvrtke HT-a njemačkoj državnoj tvrtci DT-u malouman je dokaz nesposobnosti upravljanja vlastitom državom i njezinom imovinom. Amerikanci su nedavno odbili slične ponude DT-a upravo zbog sigurnosnog razloga, jer predati svoj telekomunikacijski krvotok jednoj stranoj državi početak je obrambenog kraja. Bi li Japanci skalupili takav ugovor kakav je bez ikakvih rezervi sklopila hrvatska Vlada ne bi li sklepala proračun? U privatizaciju takvih sustava ulazilo se zbog pritiska globalizacije i uklanjanja državnih monopola kako bi se liberalizacijom telekomunikacijskog tržišta smanjile cijene i povisile usluge. To su bile neizvjesne, a apriorne teorije.

Informacijska germanizacija

A što se pokazalo a posteriori izvjesnim? Deutsche Telekom dobio je monopol u Hrvatskoj na tri godine nazvavši se Hrvatskim telekomom iako nitko ne zna što je u njemu "hrvatsko". Dok pretplatnik HTV-a za 50 kuna ima na raspolaganju tri programa, prisilni pretplatnik HT-a za 60 kuna ne dobiva ništa, čak ni tri "programa" telefonskih cijena, jer je čitava Hrvatska pretvorena u jednotarifnu zonu potrošačkog sumraka.

Neokolonijalistička retorika njemačkog službenika HT-a je upravo degutantno vrijeđala zdrav razum gledatelja kada je uvjeravao da su sva poskupljenja koja su se poput požara proširila Hrvatskom — u okviru dvadesetak posto. Većina je građana, da bi dobila telefonsku liniju, plaćala priključak koji je negdje dostizao i po nekoliko tisuća maraka, čime su takvi korisnici postali neformalni dioničari HT-a. Sve je to kao vlasništvo država prisvojila najprije sebi, a sada pak prisvaja Hrvatski (čitaj Njemački) telekom!? Hrvatska se u strahu od globalizacije dala informacijski germanizirati pa medijima vlada WAZ, a telekomunikacijama DT.

Jer ovakav neprijateljski "take over", protivan Zakonu o privatizaciji HT-a i Ugovoru o koncesiji, nije drugo nego telematičko porobljavanje Hrvatske, gradnja nemilosrdnoga fiksnog monopola u fiksnoj telefoniji uz fiks ideje naplate telefoniranja. Hrvatskoj zaista alarmantno treba revizija pretvorbe i prodaje HT-a, prosvjedi pred sjedištima ovakvih "globalista", totalno smanjivanje razgovora preko HT-a, kako je predložio potpredsjednik GSV-a Vitomir Begović, preispitivanje odgovornosti onih koji su dopustili takvu prodaju i takvo ponašanje HT-a, kako je to politički promptno ustvrdio predsjednik Hrvatskog sabora Zlatko Tomčić, i saborska rasprava koju je o tome zatražio HDZ.

Nekorektno je obranaško prozivanje potpredsjednice saborskog Kluba SDP-a Milanke Opačić Zlatka Tomčića koji po njoj larma o poskupljenju telefonskih usluga iako nema dovoljno informacija o toj temi, jer to proturječi logici javnosti. Pa normalno je da Tomčić prosvjeduje i zato što nema dovoljno informacija i što netransparentnost Vladinih transakcija i proizvodnja svršenih činova postaje način njezina rada koji umjesto očitovanja javne kompetentnosti uporno mistificira tajnu njezine nekompetentnosti.

Katran i perje za hohštaplere

Uostalom, Tomčić zna upravo onoliko koliko i svaki građanin i u ovom slučaju brani stajalište goleme većine građana što u demokraciji ne može biti političkom manom nego vrlinom. Jer ako je Vlada pristala na takve ucjene HT-a radi pumpanja proračuna, nije li sama mogla objasniti građanima da će zbog toga, primjerice, na godinu dana podignuti cijene, a time za Hrvatsku sačuvati ovo visokoprofitno poduzeće?

Pokazalo se da stranački kolega Milanke Opačić ministar financija Mato Crkvenac nije ništa bolje informiran od Tomčića iako je u njegovu ministarstvu pohranjen Ugovor o koncesiji. Crkvenac je dapače dao do znanja da će onaj tko je obmanuo Vladu u pogledu tarifiranja morati snositi konzekvencije, jer je Vladi povišenje cijena predočeno kao udar na kućne budžete od samo 0,04 posto, dok su novinari otkrili da kumulativno poskupljenje dosiže čak 300 posto od donedavnih cijena telefoniranja. Kakav brutalitet cjenovne "europeizacije" Hrvatske!

Stvari su vrlo jasne: ili je Vlada nemarna ili netko u njoj pokriva vlastitu korumpiranost. Premda hohštapleri u HT-u i Vladi zaslužuju katran i perje, a ne još jednu šansu, možda je rješenje u demonstraciji visokorazvijenoga, a ne "tranzicijskog" kapitalizma. Drugim riječima, bit je svake proizvodnje da se potakne potrošnja. Ovim mjerama HT će smanjiti potrošnju i profit na duže staze, zbog toga je potrebno najprije u cijenu nasilne pretplate od 60 kuna ukalkulirati telefonske impulse kojima će se i umirovljenicima vratiti dar telefonskoga govora.

Drugo, sve cijene treba promisliti u kontekstu buduće konkurencije jer će se HT-u dolaskom drugih davalaca usluga dogoditi isto što i bivšoj Ljubljanskoj banci — radikalni gubitak povjerenja. Tko jednom prevari potrošače, pa bili politički naivni poput Hrvata, teško može računati s njihovom novom potrošačkom lojalnosti. Na to bi morao misliti svaki kapitalist koji je u Hrvatsku došao da ostane, a ne da zgrne novac i pobjegne u zemlju novog monopola.