Jutarnji list: 10. 08. 2001.

Dnevni osvrt O zahtjevu za sazivanje izvanredne sjednice Sabora piše Nataša BOŽIĆ

Kakva korist od Sabora

HDZ je od predsjednika Sabora Zlatka Tomčića zatražio da hitno sazove izvanrednu saborsku sjednicu. HDZ-ovci su, naime, zabrinuti i upozoravaju da će otpuštanja u policiji i vojsci, te najavljena smanjenja socijalnih prava "imati pogubne posljedice za standard ljudi u Hrvatskoj, te stabilnost i sigurnost brvatske države". Uz to, HDZ-ovci sumnjaju da se otkazi u MUP-u i MORH-u dijele po stranačkom i političkom, pa čak i nacionalnom ključu i da Vlada time samo "nastavlja proces čišćenja tih službi od nepodobnih".

Treba li predsjednik Sabora udovoljiti HDZ-ovu zahtjevu i sazvati zastupnike na izvanredno zasjedanje kako bi raspravili o sve težem životu ljudi koji su ih birali? Na ovo pitanje gotovo će svatko bez razmišljanja odgovoriti - da, treba. I stvarno, ako se moglo sazvati izvanrednu sjednicu na kojoj se tri dana i noći lamentiralo o tome je li Vlada postupila dobro što je poštovala zakone i odlučila izručiti dvojicu generala, i na kojoj se po milijunti put raspravljalo treba li uopće Hrvatskoj suradnja s Haagom i međunarodnom zajednicom, zašto bi sve veće siromaštvo i nezaposlenost hrvatskih građana bili manje važna tema. Štoviše, te su teme za običnog čovjeka ne samo značajnije, nego i presudnije od pitanja neizbježne suradnje s Haagom.

Za Sabor bi, načelno, pitanja egzistencije velikog broja građana svakako morala biti razlog za izvanredno zasjedanje.

Međutim, kakva korist od toga? Kao i bezbroj puta dosad, kad se raspravljalo o temama prevažnim za Hrvatsku, saborska govornica uglavnom bi poslužila za politička podmetanja, jalova prepucavanja i okršaje na stranačkoj razini.

Konstruktivna rješenja i kvalitetni načini izlaska iz teške situacije tako su rijetko bili rezultat izvanrednih saborskih sjednica da je sasvim iluzorno očekivati da bi i ovo najnovije zatraženo izvanredno zasjedanje donijelo bilo kakav boljitak onima koje pogađaju najnovije mjere Vlade RH. Uz to, gotovo svako pitanje, pa tako i ovo socijalnog karaktera, u Saboru se svede na puku politiku i odnos snaga većine, koja podržava Vladu, i manjine, koja je protiv nje. Vladine mjere, koliko god da su sporne ili nejasne čak i nekim strankama koalicije, u Saboru bi dobile podršku većine, jer se svako uskraćivanje podrške tumači kao iskakanje iz vladajuće koalicije. Stoga bi upravo za tog običnog čovjeka kojeg najviše pogađaju poskupljenja, otpuštanja i smanjenje socijalnili prava ipak bilo bolje da izvanredne saborske sjednice ne bude. Tako bi se, naime, barem uštedjela nemala sredstva potrebna da se 151 zastupnik okupi u Saboru.