Haške optužnice već su načele stabilnost vladajuće koalicije, iako je u srpnju Vlada dobila povjerenje 93 od 151 zastupnika Sabora. Dražen Budiša od tog je trenutka prestao biti glavni politički partner Ivice Račana, a HSLS se počeo osipati. Štoviše, na Dan zahvalnosti Budiša je učinio korak dalje i otišao u redove opozicije, jer je na misi u kninskoj crkvi, a kasnije i na tribinama s kojih je pratio Sinjsku alku, sjedio s Ivićem Pašalićem i ostalim oporbenjacima. Samo je pitanje vremena kada će se ponovo politički angažirati, a kada to učini, sigurno je da to neće biti u Račanov prilog.

Na Dan zahvalnosti Račan je doživio još jedan udarac, jer se i Zlatko Tomčić, kao predsjednik Sabora i HSS-a, počeo udaljavati od Vlade i od SDP-a. Tomčić je kritizirao poskupljenje telefonskih usluga koje se dogodilo nakon Vladine prodaje Deutsche Telekomu 51 posto dionica Hrvatskog telekoma. Zatražio je objavu ugovora o prodaji i najavio mogućnost osnivanja saborskog istražnog povjerenstva ako se pokaže da se tim poskupljenjem nastojalo namiriti njemačku tvrtku preko leđa hrvatskih građana.

Zna se da su ključnu ulogu u prodaji HT-a imali SDP-ovi članovi Vlade, pa nije dugo trebalo čekati njihov odgovor. Ministar Mato Crkvenac u srijedu je odlučno odbacio Tomčićeve sumnje, te najavio da će i SDP - kao samozatajna stranka koja, tvrde socijaldemokrati, najviše podržava koalicijsku vladu - najesen okrenuti ploču, ako bude zatrebalo. Na što je Crkvenac mislio, može se samo nagađati. Socijaldemokrati znaju da šira javnost koalicijsku vladu uglavnom identificira s Račanom i socijaldemokratima. Dok Vlada u javnosti donekle dobro stoji, od toga najviše koristi ima SDP. No, ako se Vladi popularnost počne srozavati, najveću štetu također će imati SDP.

Vlada će pasti kada Račan bude procijenio da će on i SDP od njezinog daljnjeg opstanka imati više štete nego koristi. Račan će dići ruke od svega ako mu glavni koalicijski partneri počnu uskraćivati potporu, što se Budišinim odlaskom u oporbu i Tomčićevim najnovijim distanciranjem već polako počelo događati. Tada će sam SDP zagovarati prijevremene izbore, a Hrvatska bi mogla biti suočena s pitanjem tko će formirati novu vladu.

Čini se, međutim, da vrijeme za povratak HDZ-a na vlast nije sazrelo. Golem dio hrvatske javnosti na to još nije spreman, a ni svijet do daljnjega neće lako prihvatiti HDZ-ovca za hrvatskog kancelara, makar on bio i pravi demokrat unatoč neslužbenim informacijama da se Amerikanci već od početka godine zanimaju za mogućnost stvaranja neke drukčije koalicijske kombinacije na vlasti u Hrvatskoj, otkako Račanova kombinacija pokazuje sve veću ranjivost. Stoga se čini da je Sanader istupom u američkim novinama samo htio sebe “staviti u bubanj”, kako bi se i s njime računalo.

Račan je do daljnjega ipak najpogodnija osoba za premijera, kad je riječ o odnosima Hrvatske sa svijetom, iako je pitanje ne bi li mogao kvalitetnije raditi, osobito na unutarnjem polju. Jedini stranački čelnik koji bi još bio prihvatljiv većini u Hrvatskoj i njezinim prijateljima u svijetu, u ovom je trenutku Tomčić. On, međutim, javno ne pokazuje želju za premijerskom stolicom, iako formiranje lokalnih vlasti nakon svibanjskih izbora signalizira da njegov HSS postaje nezaobilazna, najkooperativnija i najpogodnija stranka za stvaranje koalicija bez obzira tko će još biti u njoj: SDP ili (jednoga dana) HDZ.

Iako se Tomčić počeo distancirati od Vlade, ipak je očito da ne želi rušiti Račana i ići na formiranje vlade s HDZ-om. To je znakovito potvrdio u četvrtak kada je odbio HDZ-ov zahtjev za sazivanje izvanredne sjednice Sabora u povodu prosvjeda policajaca. Burni prošli tjedan pokazao je, međutim, da Račan kao premijer polako dobiva pravu alternativu. Ako Tomčić zasad i ne računa s premijerskim mjestom, jasno je da i kao predsjednik Sabora ove jeseni može odigrati značajnu ulogu. U ćudijivim odnosima, kakvi prevladavaju u vladajućoj koaliciji, Tomčić može ojačati položaj zanemarenog Sabora te njegovu kontrolnu i kritičku ulogu spram vlade. On može potaknuti kvalitetniji rad Vlade, ili ubrzati njezin kraj.