Večernji list: 11. 08. 2001.

Pritisak deficita, a ne MMF-a

Piše: Deana Knežević

Pri kraju dvotjedne inspekcije u Hrvatskoj, stručnjaci Međunarodnoga monetarnog fonda postavili su hrvatskim sugovornicima i ovo pitanje: Namjerava li Vlada produljiti sadašnji aranžman s MMF-om koji istječe u svibnju iduće godine? Za MMF-ovce to nije preuranjen upit, jer na takvim aranžmanima radi se mjesecima, a ni procedura odobravanja tih poslova u Fondu nije osobito brza. Za hrvatsku Vladu u ovom trenutku to može biti škakljivo pitanje. U javnosti još prevladava shvaćanje da mjere budžetske štednje, koje država sada uvodi, dolaze pod pritiskom međunarodnih financijskih institucija, posebice MMF-a. Ni u političkim krugovima ni u široj javnosti još se dovoljno ne razumije porijeklo sadašnje proračunske krize, pa zato nije ni dokraja jasno kako sadašnje mjere štednje ne mora naređivati nitko iz Washingtona. Vlada jednostavno nema bolji izbor.

Opozicijski političari u toj situaciji vodu skreću na svoj mlin, ustaju u zaštitu socijalnih prava i prekobrojnih radnih mjesta koja su se sad našla na udaru restrikcija. Oni, naravno, neće priznati da rastrošna proračunska politika potječe iz razdoblja njihove vladavine i da su širenjem mreže materijalnih privilegija godinama čuvali i vlastite političke pozicije.

Pritisak za smanjivanje proračunskih prava dolazi iz MMF-a. Taj pritisak izvire iz prevelikog proračunskog manjka. Sve i ako ne produlji aranžman s MMF-om, Vlada će morati nastaviti restriktivnu politiku državnog trošenja, sve dok se državni rashodi ne smanje ili pak prihodi ne porastu toliko da udio deficita u bruto domaćem proizvodu više ne bude prijetnjom ekonomskoj stabilnosti. Vlada će se toga morati držati čak i ako kani iduće godine, kad istekne sadašnji aranžman s MMF-om, iskušati popularnost na prijevremenim izborima. A iz te politike neće moći iskočiti ni eventualno neka druga vlada, ako joj se posreći preuzeti vlast.