Novi list: 11. 08. 2001.

Hrvatska Haagu najveći problem

Jelena Lovrić

Hrvatska vlast, sudeći po svemu, jako dobro zna gdje je general Ante Gotovina za kojim je zbog haške optužnice raspisana tjeralica. Ministar policije Lučin kaže da prema njihovim spoznajama general još uvijek nije napustio Hrvatsku. Predsjednik Mesić vjerojatno na osnovu istih spoznaja, izjavljuje da misli kako je Gotovina još u Hrvatskoj. Biograf nestalog Gotovine Nenad Ivanković, koji je nedavno govorio o generalu u kupaćim gaćicama, sada kaže da je isti dobro i veselo i nije u bijegu. Premijera Račana novinari već dugo o tome ništa nisu pitali, jer ga takva pitanja strašno nerviraju.

Hoće li se na koncu potvrditi sumnje da policija cijelo vrijeme zna gdje je general, ali da u pogledu njegova hapšenja namjemo ništa ne poduzima? Čeka li se kraj sezone, da se raziđu turisti, ili se pokušava testirati hoće li se Haški sud zadovoljiti generalom Ademijem?

U međuvremenu, dok Hrvatska providno fingira neznanje o kretanju za ratni zločin optuženog generala, dogodio se veliki obrat. Od zemlje, koja je s područja ex- Jugoslavije najodgovornije surađivala s Haškim sudom Hrvatska se pretvorila u najproblematičniju državu. Beograd je Haškom sudu bez velikih drama izručio svoga donedavnog gospodara života ismrti, nespornog cara Srbije, Slobodana Miloševića, i već se dogovaraju nove isporuke. Sarajevo je također po kratkom postupku, odmah po primitku optužnica u Haag poslalo trojicu svojih generala. O odlasku generala Armije BiH pred Tnbunal u hrvatskoj se javnosti malo zna. Vjerojatno i zato jer njihovo izručenje pobija u Hrvata omiljenu tezu da je žrtva nedužna što god ćinila. Bošnjaci su nesumnjivo najveće žrtve proteklog rata, ali njihova vlast nije smatrala da im to osigurava nekakav kolektivni imunitet.

Od svih zemalja u regiji Hrvatska se tako pokazuje kao najmanje spremna na stvarnu suradnju s Haškim sudom. Nikoga još nije izručila, nije postupila ni po jednoj dastavljenoj optužnici, ni jedan Hrvat iz Hrvatske još se nije pojavio pred Tribunalom. Odlazak generala Ademija Hrvatskoj se u zasluge ne može ubrajati. Prvo zato jer je Ademi otišao dobrovoljno i drugo, jer Ademi nije etnički Hrvat pa ga, kako kaže Mesić, manekeni digniteta i ne doživljavaju kao svoga.

Znači Ii takvo držanje i nespremnost na suočavanje s istinom o proteklom ratu? Kaskanje za Srbijom i Bosnom i Hercegovinom u suradnji s Haškrm sudom neminovno će imati utjecaja na status Hrvatske u međunarodnoj zajednici. Te činjenice svijet bi mogao shvatiti i kao dokaz da je Hrvatska od svih država u regiji najdublje i najpogubnije utopljena u mrak ekstremnog nacionalizma. Da je u tom pogledu zatucanija i zadrtija i od Srbije.