Jutarnji list: 16. 08. 2001.

Produbljuje se sukob aktualne hrvatske vlasti i iseljenika

Iseljeni Hrvati protive se dolasku ministra Picule i 12 pratitelja u Australiju

Piše: Mate Bašić, Melbourne

Službeni posjet izaslanstva Republike Hrvatske Australiji, koji bi trebao trajati od 29. kolovoza do 2. rujna 2001., mogao bi označiti definitivan raskid palitičkoga razumijevanja između iseljenih Hrvata na najudaljenijem kontinentu i aktualne hrvatske vlasti.

Hrvati u Australiji - bez obzira na to jesu li uključeni u djelatnosti prilično jakog HDZ-a, ili su skloni HOP-u (staroj propavelićevskoj organizaciji koja ni na Tuđmana nije gledala blagonaklono), ili pak nekoj od nekoliko pravaških, prođapićevih i proparaginih frakcija, ili su jednostavno određeni zavičajnim podrijetlom, od ličkoga preko dalmatinskoga do hercegovačkoga - proteklih godinu dana na razne načine pokazuju da se ne žele pomiriti sa statusom "Hrvata drugoga reda".

Slučaj Hebrangove vize

Sve je počelo tijekom predizborne kampanje, raslo u doba objavljivanja Mesićeva haaškog svjedočenja u Slobodnoj Dalinaciji, što su ovdašnje novine doslovno prenosile, a bijes su izazvale izjave s Pantovčaka o položaju Hrvata u BiH, jednako kao i tvrdnje da Predsjednik neće doći na Olimpijadu u Sydney "kako tamo ne bi došao netko iz Like". Konačno, slučaj Gospić i slučaj Gotovina - Ademi učvrstili su mišljenje: Hrvati u Australiji zaključili su da trenutačna hrvatska vlast radi protiv njih! Ili, makar ne radi u njihovu interesu! A oni su u to uložili previše godina, truda, snage, vremena, konačno i novca...

Službeno izaslanstvo Hrvatske, predvođeno ministrom vanjskih poslova Toninom Piculom, prema postojećem bi planu - koji operacionaliziraju veleposlanik RH u Canberri dr. Mladen Ibler (uz pomoć tek počasnih konzula u Sydneyu i na Novom Zelandu je rje službeni status ta dva konzulata ukinut odmah nakon promjene vlasti, navodno po savjetima Stanka Nicka, tadašnjega Mesićeva savjetnika za vanjsku politiku, današnjega veleposlanika u Mađarskoj, a sedamdesetih godina drugoga sekretara jugoslavenske ambasade u Canberri, koji se ambiciozno bavio suradnjom s australskim vlastima po pitanjima hrvatskoga terorizma) - trebalo 29. i 30. kolovoza boraviti u Canberri, 31. kolovoza u Sydneyu, 1. rujna u Melbourneu te otputovati u Auckland na Novom Zelandu. Nagađa se da je odbijenica ulazne vize dr. Andriji Hebrangu, koji je još početkom godine namjeravao posjetiti Australiju, imala pozadinu pripreme Piculina posjeta.

Slučaj Hebrang se, međutim, zakomplicirao na stranicama Hrvatskoga vjesnika, ovdašnjega tjednika koji se voli hvaliti da je najtiražnije hrvatsko glasilo izvan granica Hrvatske, gdje je australski ministar vanjskih poslova Alexander Downer doslovno napisao da su "pitanja vezana uz ulazak u Australiju mogućih ratnih zločinaca njegova osobna odgovornost". Istodobno je objavljeno kako je u službenoj odbijenici dr. Andriji Hebrangu također zapisano da spada međdu osobe "čija bi nazočnost u Australiji utjecala na odnose između Australije i druge strane države". Zaključak glasi: po pitanju Hebrangove vize Australci su konzultirali hrvatske vlasti koje su sugerirale odbijenicu.

Kao osnovni problem postavilo se pitanje hoće li se službeno izaslanstvo RH susresti s predstavnicima hrvatske zajednice, a ako hoće - gdje i u kojim okolnostima.

Neće biti sporazuma

Jedan hrvatski tjednik na samom je početku tjedna objavio kako Piculin susret s iseljenim Hrvatima "minira" jedan od melbournskih svećenika (što, naravno, nije samo neistina, nego i glupost!), no ozbiljan se problem ispriječio pred hrvatskim diplomatima koji su u zadatak dobili organizaciju toga susreta. U Aucklandu, na Novomu Zelandu, među Hrvatima jedna je od najuglednijih osoba - gle! - ni više, ni manje nego sestra generala Mirka Norca. Plus dugogodišnji emigrant Boris Maruna, koji je više puta istaknuo nedostatak obrazovanosti emigracije, pa i činjenicu da ni Bruno Bušić nije bio previše pametan...

Jedino što se zasad može jamčiti na tzv. međudržavnoj ili bilateralnoj razini jest potpisivanje dobronamjernih "pisama namjere" ili "razumijevanja" ("memorandums of understanding"), koja nikoga ni na što ne obvezuju. Ako se u to uračuna gotovo nepostojeća robna razmjena između Australije i Hrvatske, naravno i u tom slučaju na štetu Hrvatske, Hrvati zaključuju da je jedini smisao državnog posjeta u tome - što se opet nešto traži od njih!

Ispostavilo se i da su - u slučaju Melbournea, sve javne dvorane u kojima bi se izaslanstvo ministra Picule moglo sastati s Hrvatima već odavno "bukirane". Naime, 1. rujna tradicionalno se slavi Očev dan, a u dvorani koju zlonamjerno spominje zagrebački tjednik blizak Predsjednikovu Uredu, za taj dan je još prije dva mjeseca uprava Melbourne Knightsa, zakazala Pre-Season Presentation Nights, i to baš zato što je u pitanju Očev dan...