No, od tog začuđujućeg obrata u SDP-u - kao i od njegove kampanje u kojoj su osobito glasni splitski socijaldemokrati na čelu s Marinom Jurjevićem - koristi neće imati ni ta stranka, niti vladajuća koalicija. Najmanje koristi imat će hrvatski građani koji smatraju da stranke ne trebaju trošiti puno energije na međusobne obračune, nego da moraju biti u njihovoj službi, kako bi sutra svima bilo bolje.

Povod za tu buku jest gotovo anonimni Odbor za organizaciju “Sabora svih Hrvata” koji je za kraj sljedećeg tjedna najavio masovni skup na splitskom Žnjanu, na kojem će se, navodno, od svih parlamentarnih stranaka zatražiti formiranje privremene “vlade nacionalnog pomirenja” u Hrvatskoj. Istaknuti SDP-ovci odmah su izgubili živce i obrušili se na suparnike iz HDZ-a, optuživši ih da stoje iza tog skupa i da pripremaju “događanje naroda” po uzoru na Slobodana Miloševića na Gazimestanu jer žele doći na vlast “mimo izbora” - dakle pučistički.

Slušajući takve teške optužbe, čini se da su neki SDP-ovci počeli gubiti ne samo živce, nego i zdravu pamet. U proteklih desetak godina hrvatski gradani naslušali su se optužbi Franje Tuđmana o tome da oporba potkopava državu i ustavni poredak, a sada su slične grozomorne tvrdnje počele stizati i iz nove vlasti. Optuživati HDZ ili oporbu za pučističke namjere i težnju za dolazak na vlast mimo izbora neukusno je, nerazborito i nelogično, barem zbog dvaju razloga.

Ponajprije, to bi indirektno značilo da vladajuća koalicija ni godinu i pol od preuzimanja vlasti ne drži pod nadzorom vojsku i policiju, da ne kontrolira situaciju u zemlji i da se može srušiti poput kule od karata. To je neizravno i uvreda demokratskom poretku u Hrvatskoj, koji nije tako slab kako to neki SDP-ovci žele sugerirati. Povijesno iskustvo i svijest dećine hrvatskih građana nisu tako jadni da oni ne bi imali kritički otklon od onoga što se zbivalo prije 1990., kao i u posljednjih desetak godina.

Osim toga, što bi trebalo biti loše u želji opozicije da dođe na vlast “mimo izbora”, ali ne nasilnim putem? Mogućnost da HDZ dođe na vlast prije novih parlamentarnih izbora posve je legalna: predviđena je čak i hrvatskim Ustavom. Zamislimo da HDZ ove jeseni u Saboru doista zatraži glasovanje o povjerenju potpredsjedniku Vlade Slavku Liniću, ili da se postavi pitanje povjerenja cijeloj Vladi zbog sporazuma o granici sa Slovenijom. Ako bi Račan i Vlada bili prisiljeni odstupiti, u Hrvatskoj ne bi moralo biti prijevremenih izbora.

Naime, Ustav omogućuje šefu države da u takvom slučaju predloži novog mandatara koji u roku od 30 dana treba sastaviti vladu i za nju dobiti većinu u parlamentu. Takva “prijelazna vlada” mogla bi vladati do redovitih parlamentarnih izbora početkom 2004. Ustav nigdje nije zabranio novom mandataru da sastavi vladu i od drukčije kombinacije stranaka nego što je današnja, jer se temeljni zakon države, na sreću, i ne bavi privremenim političkim savezima poput šestorke, ili petorke.

U “prijelaznu vladu” može ući i HDZ, ali i sve parlamentarrte stranke, ovisno o njihovoj političkoj procjeni, o spremnosti na suradnju i o stanju u zemlji. Pravo je pitanje, zapravo, bi li stranke petorke koje imaju najviše zastupnika - a to su HSLS i HSS - danas htjele HDZ u svom društvu. Većina u HSLS-u zasigurno ne bi, a mogućnost “prijelazne vlade” ovih je dana odbacio i predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić, sugerirajući time da još daje podršku Račanu kao premijeru.

Ako HSLS i HSS još podupiru ovu vladu, zašto se onda u SDP-u podignula takva prašina zbog skupa u Splitu i očekivanog poziva na formiranje “vlade nacionalnog pomirenja”? Očito, podrška građana Račanovoj vladi pada jer njezine reforme daju mršave i nesigurne rezultate. SDP vjerojatno sluti da HDZ - ako je točno da stoji iza skupa na Žnjanu - nastoji iskoristiti tešku situaciju u zemlji, te da poziva na nacionalno zajedništvo zato da bi potaknuo podjele u vladajućoj koaliciji, pridobio HSS i HSLS, a izolirao socijaldemokrate i izgurao ih iz Vlade. To, međutim, nisu nelegitimna sredstva političke borbe.

Izlaz iz toga Račan može naći samo ako i on bude pozivao na suradnju i radio na nacionalnom konsenzusu oko reformi koje vodi njegova vlada, umjesto što svako malo prijeti ostavkom. Bude li SDP ove jeseni nastavio političko zaoštravanje i bezumne obračune s oporbom, kakve je počeo ovoga tjedna, sam će pridonijeti svojoj izolaciji, koju mu sada drugi pripremaju, a ni ova vlada neće biti duga vijeka. Činjenica jest da su u obranu Vlade u posljednjih desetak dana otvoreno i organizirano ustali samo ministri i dužnosnici iz SDP-a - i nitko više.