Vjesnik: 21. 08. 2001.

Hoće li Amerikanci braniti generala Gotovinu?

Američki tjednik Newsweek tvrdi da je u »Oluji« CIA surađivala s Hrvatskom vojskom te da će biti teško dokazati optužbu protiv generala Gotovine da je »kumulativni učinak« te operacije HV-a vodio prema »masovnom iseljenju Srba« / »Ne možete izbjeći ulogu svjedoka - ili ste svjedok zločina ili ste svjedok da je sve izvedeno primjereno. SAD ne može jednostavno od svega oprati ruke, cijelo vrijeme skupljati podatke, a na kraju reći "nismo bili tamo"«, zaključuje novinar Roy Gutman, poznat po otkriću srpskih logora u BiH

ZAGREB, 20. kolovoza - Slučaj haaške optužnice protiv hrvatskog generala Ante Gotovine, kojeg tužiteljstvo po zapovjednoj odgovornosti tereti za etničko čišćenje 150.000 Srba tijekom »Oluje«, postupno izlazi iz hrvatskih okvira. Najnoviji broj američkog tjednika Newsweek, naime, tvrdi da je u pripremi operacije sudjelovala i američka obavještajna služba CIA, dostavljajući hrvatskoj strani snimke što su ih načinile bespilotne letjelice o kretanju srpskih snaga i rasporedu naoružanja. Newsweek dalje tvrdi da je CIA nadzirala i cijelu operaciju »Oluja« te da tijekom nje nisu zabilježeni ratni zločini.

Spomenuti tjednik donosi izjavu Luke Mišetića, odvjetnika generala Gotovine, koji tvrdi da su »informacije što ih SAD posjeduje važne za utvrđivanje Gotovinine nevinosti«. Također se citira i stajalište tadašnjeg američkog veleposlanika u Hrvatskoj Petera Galbraitha, koji osporava tvrdnje iz haaške optužnice protiv Gotovine, tvrdeći da je srpsko stanovništvo otišlo prije dolaska hrvatskih snaga. »Ne može se deportirati ljude koji su već otišli«, rekao je Galbraith Newsweeku.

Američki veleposlanik u State Departmentu Ouerre-Richard Prosper, zadužen za pitanja ratnih zločina, rekao je pak da je Bijela kuća (CIA je, prema tvrdnjama autora teksta, nadzirala područje oslobođeno »Olujom« više mjeseci nakon završetka operacije) imala podatke o incidentima, ali ne i dokaze da se krenulo u teror protiv Srba. Zanimljiva je i izjava bivšeg predsjednika Hrvatskog helsinškog odbora Ivana Zvonimira Čička, koji kaže: »Nisam našao nijedan dokument ili podatak koji bi potvrdio da je Gotovina taj koji je naredio zločine«. Isto tvrdi i Sonja Biserko, aktivistica iz Srbije koja je ispitala, kako se navodi, stotine srpskih izbjeglica iz tzv. krajine, koja za zločine optužuje »paramilitarce, policiju i stanovništvo«.

Autori teksta u Newsweeku stoga zaključuju da će optužnicu protiv Gotovine biti teško dokazati, posebno onaj njezin dio koji se odnosi na tezu da je kumulativni učinak »Oluje« bio protjerivanje srpskog stanovništva. Tako se u obranu »Oluje«, te posredno i generala Gotovine, mnogo uspješnije od hrvatske Vlade, iznošenjem činjenica uključio Newsweek.

Da su neke od spomenutih podataka Goran Granić i Ivica Račan iznijeli u svom prigovoru na haašku optužnicu protiv generala Gotovine, do nje, barem u sadašnjem obliku, vjerojatno ne bi ni došlo. Međutim, s obzirom da pri pisanju prigovora nisu konzultirali ni pravne stručnjake - kako je rekao profesor međunarodnog prava Ivan Pađen - a očito ni one koji su sudjelovali u »Oluji«, njihov neuspjeh u korespondenciji s Haagom nije se mogao izbjeći. No problematično je zašto nisu poduzeli, koliko je poznato, nikakvu diplomatsku akciju (put u Washington i sl.) kako bi spriječili pojavljivanje jedne takve optužnice koja ne tereti samo generala Gotovinu, nego kriminalizira i »Oluju«.

Luka Mišetić danas tvrdi da Amerikanci imaju videosnimke cijele akcije »Oluja« koje, kako kaže, potvrđuju da nije bilo ratnog zločina. Što se pak tiče eventualnih zločina nakon akcije, Mišetić kaže da nakon 7. kolovoza 1995. (Knin je oslobođen 5. kolovoza) Gotovina više nije bio zapovjednik te da kao vojni časnik nije bio zadužen za kažnjavanje, nego su za to bile zadužene civilne vlasti.

A što se tiče odgovornosti za odlazak srpskog stanovništva, ponešto govore i sami srpski izvori. Tako Milisav Sekulić, nekadašnji časnik vojske pobunjenih Srba, u svojoj knjizi »Knin je pao u Beogradu«, optužuje Martića i Mrkšića da su organizirali odlazak srpskog stanovništva. Sekulić piše da je još prvog dana »Oluje« 4. kolovoza, u 17 sati u Kninu na sastanku političkog i vojnog vodstva »krajine«, donesena odluka o izvlačenju stanovništva. Za narodom je potom krenula i srpska paravojska tako da je teško osporiti Galbraithovu tvrdnju da je srpsko stanovništvo otišlo prije dolaska hrvatskih snaga.

O razlozima zašto su Martić i Mrkšić donijeli takvu odluku govori izjava Milana Babića, jednog od vođa srpske paradržave u Hrvatskoj, koju je dao agenciji Reuters zadnjeg dana »Oluje«, 8. kolovoza 1995. Babić je optužio Martića da je namjerno pokrenuo egzodus srpskog stanovništva kako bi Jugoslaviju uvukao u rat protiv Hrvatske.

S obzirom na te poznate činjenice, a pogotovo nakon novih objavljenih u Newsweeku, bit će zanimljivo vidjeti hoće li neki dokumenti CIA-e, pogotovo oni vezani uz samu »Oluju«, postati dostupni haaškom tužiteljstvu i obrani generala Gotovine.

S tim u vezi zanimljiv je zaključak jednog od autora teksta u Newsweeku Roya Gutmana. »Ako ste svoje oči, uši i sva sredstva koja imate na raspolaganju uložili na skupljanje informacija da je postojao obrazac po kojemu su počinjeni sustavni zločini, vođeni iz jednog centra, morali biste to vidjeti. Ne možete izbjeći ulogu svjedoka - ili ste svjedok zločina ili ste svjedok da je sve izvedeno primjereno. SAD ne može jednostavno od svega oprati ruke, cijelo vrijeme skupljati podatke, a na kraju reći "nismo bili tamo"«, zaključuje Gutman, novinar koji je postao poznat po otkriću srpskih logora u BiH.

Kad hrvatske vlasti nisu dosad uspjele haaško tužiteljstvo uvjeriti u činjenicu da »Olujom« nije provedeno etničko čišćenje srpskog stanovništva jer se egzodus događao po zapovijesti srpskih vođa, očito su neki američki politički i medijski krugovi odlučili u vezi s tim preuzeti inicijativu.

Već sama činjenica da Newsweek i »Oluju« i generala Gotovinu stavlja u posve drugi kontekst od onoga koji ponekad prevladava na našoj političkoj sceni (pojedini političari upućuju Gotovinu da ide u Haag dokazivati svoju nevinost) dovoljno govori na koji način, po kojim kriterijima i uz čiju suradnju se pisala takva optužnica. To je ujedno i pouka da suradnja s Haagom nije bespogovorno ispunjavanje svakog zahtjeva, pa i onog koji je nerazuman i ugrožava dostojanstvo naroda i države.

Marko Barišić