Novi list: 24. 08. 2001.
MNOŠTVO JAVNE DOKUMENTACIJE GOVORI O HRVATSKIM LOGORIMA U HERCEGOVINI
O konc-logorima HVO-a sve se zna
Nije li bilo neprocjenjivo važno da Hrvatska zna kako je njezina državna politika inspirirala mjesto koje je Mehmed Dizdar opisao ovako: “Ako želite vidjeti pakao, pođite u Dretelj”
ZAGREB - Hrvatskoj javnosti to može zvučati čudno, ali o logorima u kojima je HVO 1993. zatočio, mučio i ubijao hercegovačke Bošnjake postoji mnoštvo iscrpnih i potresnih dokumenata. K tomu, institucija koja je o svemu osobito dobro obaviještena svakako je Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu.
“Dokumente i službene listove Herceg-Bosne proučavao sam u Haagu”, izjavio je jučer za naš list slovenski pravni stručnjak Ciril Ribičič, koji je za Haški sud, na temelju službenih novina HB, načinio temeljitu stručnu analizu ustavno-pravnog ustroja Herceg-Bosne. Njegov je nalaz prošle godine u Hrvatskoj objavljen i kao knjiga “Geneza j
edne zablude”.Ribičič nam je jučer kazao kako Haški sud, primjerice, posjeduje sve službene listove Herceg-Bosne, u kojima su navedena imenovanja svih dužnosnika, pa tako i onih koji su vezani uz nastanak i opstojanje logora.
Ribičič, međutim, nije mogao govoriti o konkretnim imenima, jer je za potrebe suda obradio samo ustavnopravnu stranu problema. Haški sud, međutim, načinio je i posebnu studiju u kojoj je detaljno, do posljednjega imena, rekonstruirana kadrovska struktura tvorbe koja je izrodi
la mjesta na kojima su zbog “pogrešnoga” prezimena izginule možda i stotine ljudi.Časnik britanske vojske Hector Gullan istražio je 1998. i 1999. zločine HVO-a na području Stoca i na osnovi nalaza te temeljite istrage od medunarodne zajednice zatražio da
se 22 osobe privedu pravdi. O njegovoj je istrazi snimljen i videofilm “Operacija Pantera”.Činjenica je, također, da postoji i mnoštvo medijskih svjedočanstava o hercegovačkim logorima. U BiH javnosti, primjerice, mnogi su logoraši poslije oslobođenja svjedočili o zvjerstvima koja su proživjeli. Jedno od iscrpnijih svakako je knjiga “Suđeni Stolac” Stočaninia Mehmeda Dizdara. Taj nećak najvećega bosanskog pjesnika Maka Dizdara, koji je u nekoliko hercegovačkih logora - od Dretelja do Gabele - proveo
gotovo godinu dana, u svojoj je knjizi objavljenoj još 1996. u Sarajevu potresno i iscrpno opisao pustošenje Stoca i zatočeništvo tamošnjih muškaraca Bošnjaka u logorima.U knjizi “Zločini u općini Stolac” objavljenoj 1996. u Sarajevu, o kojoj je naš list već pisao, bošnjački intelektualci Stoca vrlo su temeljito istražili i objavili kronologiju i imena počinitelja zločina protiv stolačkih Bošnjaka.
Još jedno potresno svjedočanstvo logoraša jest feljton sarajevskoga dnevnika “Oslobođenje”, koji je u travnju 1994. u četiri nastavka objavio priču Fahrudina Rizvanbegovića, uglednoga BiH lingvista i profesora književnosti, koji je u hercegovačkim logorima jedva preživio.
Inozemni, osobito američki, mediji u više su navrata javljali kako je HVO u Hercegov
ini otvorio logore za Bošnjake. Izvješća New York Timesa, Washington Posta i CNN-a, koja u našemu intervjuu spominje Mate Granić, samo su najpoznatija.Unatoč svim tim svjedočanstvima, koja su samo manji dio objavljenih činjenica o logorima, hrvatska javnost svih ovih godina za njihovo postojanje jedva da je znala. Zašto? Nije li bilo neprocjenjivo važno da Hrvatska zna kako je njezina državna politika inspirirala mjesto koje je Mehmed Dizdar opisao ovako: “Ako želite vidjeti pakao, pođite u Dretelj
.”B. Pavelić