Novi list: 28. 08. 2001.

Ritam zločina

Piše: Jelena Lovrić

Nakon Bjelovara, gdje su prije nekoliko dana uhapšeni policajci, specijalci, među njima i bivši šef lokalnog SIS-a, koji se sumnjiče da su počinili ratni zločin, smišljenom likvidacijom nacionalno im i politički sumnjivih osoba, čini se da će slijediti otvaranje čitavog niza dosad pomno zataškavanih slučajeva.

Iz Državnog odvjetništva najavljeno je ponovno vađenje dosijea Pakračka poljana. Istražuju se zločini u bivšem vojnom zatvoru u splitskoj Lori, kroz užas koje su prošli brojni zarobljenici i civili. Navodno bi još ove jeseni trebala slijediti hapšenja za tamo počinjena ubojstva. U Sisku krajem prošle godine počela je istraga o odvođenju i ubijanju civila, mahom srpske nacionalnosti; procjenjuje se da je nestalo od nekoliko desetaka do više od stotinu osoba. Jutarnji list navodi da su u Osijeku egzekutirani deseci uglednih Srba, stanovnika tog grada, navodno je 1991. i 1992. godine u tom gradu izvršeno približno 180 ubojstava. Ni jedno nije procesuirano. Zločina je bilo i u drugim gradovima, Karlovcu, Zagrebu, Zadru i Šibeniku... Hrvatskoj predstoji suočavanje s tamnom stranom Domovinskog rata.

Sve dosadašnje istrage pokazuju da su neovlaštena odvođenja Srba i s JNA povezanih osoba te njihove likvidacije bile relativno česta pojava. Također se pokazuje da te zločine nisu činili civili, nego mahom Ijudi u uniformama, vojnim i policijskim. U Bjelovaru specijalci, u Gospiću vojska i policija Lora je bila pod vojnom upravom... Pokazat će se da su i svojevrsni eskadroni smrti, na prvi pogled divlje para-formacije, bili povezani s oficijelnim strukturama.

Također se pokazuje da su u tim strukturama postojali i Ijudi koji se sa zločinom nisu mirili. Policija je pomogla Savi Kovaču, koji je, jedini, preživio masakr u bjelovarskoj šumi, također je normalno pokrenuta istraga. U Osijeku jednog preživjelog od skupine Srba, koji su gurnuti u Dravu i izrešetani rafalima, pronašla je policijska patrola i uredno odvela u bolnicu. U Gospiću se tražila intervencija Zagreba, pa su neki od momaka brzih na obaraču pospremljeni iza rešetaka. U većini slučajeva pokrenuta je istraga. Istraga je odmah provedena čak i za ubojstvo obitelji Zec.

Ali ni u jednom slučaju nije okončana. Ni u jednom slučaju nije urodila procesuiranjem egzekutora. Zločinu dosljedno nije slijedila kazna. Ubojice obitelji Zec puštene su zbog proceduralne greške, Gospićani su, navodno Šuškovom intervencijom, pušteni iz zatvora, Bjelovarčanima se ništa nije dogodilo, samo je dokumentacija nestala, u Lori je sve alarme također popapala maca, u Osijeku su, tvrde upućeni, ubijena i dva inspektora SZUP-a poslana iz Zagreba da istraže ubojstva Srba. U vojsci i policiji postojali su, dakle, oni koji su činili zločine i oni koji su se tome protivili, koji su smatrali da zločin nije sastavni dio obrane. Strukture vlasti znale su za likvidacije, ali ih nisu bile spremne procesuirati. Stale su tako na stranu zločina. Dale su mu svoje pokroviteljstvo. Pokrile zločince i ohrabrile one koji će doći kasnije.

Smjena na čelu države nije bila dovoljna, moralo je doći i do promjena u pravosuđu da bi se stvari pokrenule s mrtve točke.