Slobodna Dalmacija: 06. 09. 2001.
KRUNSKI SVJEDOK "ŠIBENSKE AFERE" NA KRAJU STRPLJENJA
Mario Barišić ide u azil
Mario Barišić tvrdi da su još 1995. godine nadležni djelatnici znali pravu istinu i o događajima u Varivodama i u Prukljanu
Piše: D. BLAŽEVIĆ
ŠIBENIK — Nikomu se neću moliti za svoja prava, a gotovo sam izgubio nadu da bi konačno moj status mogao biti pravedno riješen, klupko ratnih zločina do kraja odmotano i moja obitelj sigurna. Zbog toga sam odlučio napustiti Hrvatsku, pri čemu mi mnoge zemlje nude azil. Ovog trenutka bih mogao otići u dvije prekooceanske zemlje, ali sam skloniji nekoj od europskih država i po svoj prilici će to biti, odlučim li se za odlazak, Nizozemska.
To nam je povjerio Mario Barišić, krunski svjedok tzv. šibenske afere koji je već neko vrijeme u statusu svojevrsnoga zaštićenog svjedoka, čovjek koji je među prvima javno progovorio o navodnim zločinima koji su se događali tijekom ratnih godina u vojnom zatvoru Lora i Kuline, odnosno n
a Miljevcima, kao i o okolnostima pod kojima je ubijen hrvatski emigrant i u to vrijeme pripadnik Hrvatske vojske Miro Barešić.Barišić je nadležnim policijskim i pravosudnim organima dao detaljne iskaze vezane za Loru, Kuline i Miljevce, a višekratno je i
javno istupao iako je formalno još uvijek djelatna vojna osoba.Nakon ubojstva Milana Levara, prije godinu dana osigurana mu je 24-satna policijska zaštita, ali je, kako tvrdi, ona bila formalna, a stvarno joj je bila zadaća "mene špijunirati i pratiti sva
ki moj korak, s kim se sastajem, s kim razgovaram, gdje idem, a momci iz specijalne postrojbe su mi rekli i za koga me je trebalo nadzirati".Nakon nekog vremena zatražio je da mu se ukine takvo osiguranje koje ga sustavno špijunira. No u Policijskoj upravi mu je, kazuje, rečeno da oni to ne mogu učiniti i preuzeti na sebe odgovornost da mu se nešto dogodi, ali su mu dali mogućnost da sam izabere četiri djelatnika osiguranja u koje ima povjerenje. "Ja sam ih izabrao, ali sad tim momcima stižu prijetnje smrću, i to s telefonske centrale PU šibensko-kninske", uvjerava nas Barišić.
U travnju 2000. godine zajedno s kolegom uputio je predstavku predsjedniku RH, predsjedniku Sabora, ministru obrane i MUP-a te predsjednici saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost s dijelom dokumentacije o zločinima u Lori, na Kulinama, Miljevcima te o ubojstvu Mira Barešića. Tek ovih dana, ističe Barišić, najavljuje se otvaranje kriminalnih "ratnih dosjea", što bi ipak mogao biti znak da je pravnoj državi krenulo. Tvrdi također da su još 1995. godine nadležni djelatnici znali istinu i o događajima u Varivodama i u Prukljanu, a od kojih se doznao i on kao djelatnik u Zapovjedništvu zbornog mjesta Šibenik.
Uvjerava nas također da raspolaže relevantnim dokazima da je Miro Barešić ubijen u Miranjama Donjim, ali ne u "akciji" niti od četničke ruke, nego je likvidiran, tvrdi, s hrvatske strane. "Dobio je metak u leđa, a svjedok toga događaja Mladen Mustač, ubijen je 12 dana nakon toga pokraj Zagreba. Nije bilo nikakvih 500 četnika toga dana u Miranjama, nego samo sedam srpskih seljaka, ali je bilo desetak operativaca s hrvatske strane preobučenih u uniforme bivše JNA koji su se našli između Mirove grupe i sedmorice srpskih seljaka. Kad je Miro likvidiran, zapucali su reda radi prema Srbima", potanko iznosi Mario, "i tom prilikom ranili Željka Alavanju".