Novi list: 07. 09. 2001.

Radoš mete invalide pod tepih

Piše: Denis ROMAC

Zamislimo slučaj da u nekom poduzeću nezanemariv broj inače odlično plaćenih i povlaštenih zaposlenika nešto sebi prigrabe na nezakonit način, odnosno da nešto ukradu. Umjesto da ih preda sudu, direktor poduzeća odluči ih na brzinu umiroviti, pa ih stavi na popis za umirovljenje zajedno s onima koji, za razliku od njih, ispunjavaju sve zakonske uvjete na mirovinu.

Zamislimo dalje da takav miks od popisa direktor onda pokuša podmetnuti nadležnom fondu koji odlučuje o umirovljenju, a kada pukne javni skandal, onda preko novina stane objašnjavati kako mu je zapravo bilo stalo da u njegovom poduzeću ne bude problema.

Upravo je to pokušao ministar obrane u ostavci Jozo Radoš, kada je predložio umirovljenje generala koji su lažiranim dokumentima postali vojni invalidi, i time cijeli niz godina vukli nemala sredstva na svoja inače velika primanja. “Vidite, ako takvi Ijudi odu u mirovinu, prestaju biti predmet posebnog političkog interesa i otvaraju se druge mogućnosti sankcioniranja onoga za što ih se tereti”, pravda se ministar Radoš i dodaje kako mu je stalo da u njegovom resoru “bude šta manje problema”. “Umirovljenje časnika za koje se sumnja da su lažni invalidi čini mi se elegantnim rješenjem”, objašnjava dodatno ministar svoj stav koji se, blago rečeno, može opisati kao 'brigo moja, prijeđi na drugoga'.

A što se drugo i moglo očekivati? Ministar koji na nijednom - ali baš nijednom! - polju svog rada nije polučio nikakav pomak. Kojega sve moguće reforme još uvijek čekaju baš kao što su ga čekale i na početku mandata. I, koji se ljuti kada ga drugi svojim reformskim idejama suočavaju s njegovom vlastitom bezidejnošću - takav je jedino mogao pokušati zataškati cijeli problem s generalima. Jer Jozo Radoš i ne zna drugačije rješavati probleme.