Vjesnik: 10. 09. 2001.

Novinari i ratni zločin: hoće li im suditi Haag, domovina, profesija ili vlastita savjest?

Trconić (HSS) smatra da takve izjave samo mogu biti štetne i da nisu inteligentne / Tomac (SDP): Ako mogu suditi raznim profesijama, zašto ne bi i novinarima, ako protiv njih postoje konkretni dokazi / Dorica Nikolić (HSLS): Način na koji je Haag počeo komunicirati potpuno je neprimjeren / Blažeković (HNS): U kojem bi kontekstu Haag sudio novinarima? / Kajin (IDS) ne vjeruje da će rad Suda biti nastavljen na taj način, ali kaže da nekima, zbog načina pisanja, savjest ne može biti čista / Šeks (HDZ) smatra da je riječ o prikrivenoj prijetnji novinarima kako ne bi pisali kritički o radu Haaškog suda / Škare-Ožbolt (DC): Ne mogu reći da nije bilo krivog izvještavanja, ali to je neprofesionalizam, a ne ratni zločin / Jurdana (Nacional): Nije nemoguće da i novinari budu instrument genocida / Podgornik (Novi list): Bilo bi teško dokazati da je netko pozivao na ubijanje / Ivkošić (Večernji list): Vjerojatno je krajnji cilj Haaga politički - reintegracija područja bivše Jugoslavije / Lučić (HND): Među nama ima onih koji su pred zločinima zatvorili oči, a neki su možda poticali atmosferu u kojoj se zločin mogao dogoditi / Sanja Modrić (Jutarnji list): Suditi novinarima nije posao Haaga

Ivana Matić i Miroslava Rožanković

ZAGREB, 9. rujna - Mogućnost da Haaški sud podigne optužnice i protiv novinara s područja bivše Jugoslavije, te izjavu glasnogovornice glavne haaške tužiteljice Florence Hartmann, da optužnice protiv novinara dosad nisu podignute jer "nisu prikupljene spoznaje da je netko od novinara izravno pozvao na ubijanje", za Vjesnik komentiraju vodeći hrvatski novinari i političari.

Potpredsjednik HSS-a Luka Trconić smatra da je spomenuta izjava glasnogovornice glavne haaške tužiteljice površna i preširoka. "Postavljati tako široko odgovornost bez ikakvih ozbiljnih kriterija dovodi u pitanje utemeljenost i ozbiljnost takvih izjava koja se ne mogu smatrati dobronamjernima. Takve izjave samo mogu biti štetne i mislim da u najmanju ruku nisu inteligentne" ističe Trconić.

Za SDP-ovca Zdravka Tomca nema dvojbe o tome mogu li ili ne i novinarima stići kuvertirane optužnice iz Haaga. "S obzirom na to da Haaški sud misli raditi i postojati još 20 godina, da je tamo mnogo sitnih ljudi, vrti se golem novac i ambicije, moguće je da oni prošire svoje djelatnosti. Ako mogu suditi raznim profesijama, zašto ne bi i novinarima, ako protiv njih postoje konkretni dokazi", kaže Tomac, napominjući da ne dijeli ljude na vojnike, generale, predsjednike ili novinare, nego na građane s jednakim pravima i odgovornostima.. U protivnom, "ako Haag nastavi suditi po načelu prekomjerne upotrebe topništva nad Kninom, nema kraja tom mehanizmu koji stalno treba novu hranu da bi opravdao postojanje", zaključuje Tomac. Misli da će, nastavi li Haag podizati optužnice prema već viđenom modelu, i slati najave poput najnovije o optužnicama protiv novinara iz bivše Jugoslavije, Vijeće sigurnosti UN-a morati preispitati ulogu velikog suda.

Tomčeva saborska i koalicijska kolegica, glavna tajnica HSLS-a Dorica Nikolić, slaže se s većinom onih koji kažu kako novinari nisu i ne trebaju biti izuzeta kategorija potencijalnih haaških osumnjičenika. "No, način na koji je Haag počeo komunicirati potpuno je neprimjeren, bez obzira radi li se o Hrvatskoj ili bilo kojoj drugoj zemlji s ovih prostora. Te zemlje su članice UN-a, a način komuniciranja samo dokazuje visoku politiziranost Suda prema ovim zemljama", izjavila je Nikolić.

Isto mišljenje dijeli i HNS-ov glasnogovornik Boris Blažeković, iako bi ga optužnice protiv novinara iznenadile. "U kojem bi kontekstu Haag sudio novinarima? Zbog bilo čega suprotnog ratnom pravu ili kao profesiji", nejasno je Blažekoviću, kao i većini naših sugovornika.

Ako ima dokaza za konkretne novinarske zločine, odgovornost i krivnja su nešto što ni njih ne treba mimoići, kaže on i poručuje da se suprotstavlja eventualnom političkom suđenju profesiji, jer bi to značilo da se sutra, primjerice, po istom modelu "može suditi i medicinskim sestrama".

Potpredsjednik HDZ-a Vladimir Šeks kaže kako ne zna prema kojoj bi osnovi novinari mogli biti odgovorni po Statutu Haaškog suda. Može se reći da su odgovorni za poticanje izvršenja kaznenih djela ili kao idejni začetnici nekih zločina, ističe Šeks, no dodaje kako bi to onda bila optužba po "sporednoj" funkciji, a ne nužno novinarskoj. Riječ je, smatra Šeks, o izjavi koja je prikrivena prijetnja novinarima kako ne bi pisali kritički o radu Haaškog suda.

"Jasno je da novinari nisu bili inspiratori ratnih zločina, nego su to bili političari. No neki su se novinari zdušno upustili u propagiranje nacionalne netrpeljivosti, što je dobrano pridonijelo širenju konflikta na području bivše Jugoslavije", naglašava potpredsjednik IDS-a Damir Kajin. On ne vjeruje da će rad Suda biti nastavljen na taj način, ali upozorava da nekima, zbog načina pisanja, savjest ne može biti čista.

Potpredsjednica DC-a Vesna Škare-Ožbolt drži da bi podizanje optužnica protiv novinara bio presedan u demokratskom svijetu. To sve ide u prilog tezi da su za sukob krivi političari, pa i novinari, sve u cilju nekakve podijeljene odgovornosti, ističe Škare-Ožbolt, naglašavajući da bi prema tome najmanje bio kriv onaj tko je sve i započeo. Ne mogu reći, navodi, da nije bilo krivog izvještavanja i informiranja, ali to je neprofesionalizam, a ne ratni zločin.

Kolumnist Nacionala Srećko Jurdana smatra da Haaški sud može podignuti optužnicu protiv svakoga za koga ima dokaze da je počinio ratni zločin. Ako imaju indicije da je neki novinar huškao na zločin, neka ga optuže, poručuje Jurdana. Kao dokaz da nije nemoguće da i novinari budu instrument genocida, Jurdana navodi primjer Televizije Pale i novinara Riste Đoge. No, problem je Haaškog suda hoće li se i time baviti, navodi on.

Komentator Slobodne Dalmacije Tihomir Dujmović smatra da nesumnjivo postoji odgovornost novinara u poticanju na ratne zločine. No pitanje je, ističe, hoće li Haaški sud zauzeti stari stav da kažnjava one koji su uzvraćali na agresiju, ili će kažnjavati one koji su agresiju započeli.

"Drugim riječima, pitanje je hoće li najprije pola redakcija beogradskih listova biti predmet istrage Haaškog suda, što bi nalagala objektivna istina, ili će se tražiti jedan Srbin, jedan Hrvat, jedan Musliman za dokaz da su svi podjednako krivi u ratu", kaže Dujmović.

Komentator Novog lista Branko Podgornik nije siguran može li se, po Statutu Haaškog suda, za ratni zločin suditi i novinarima. Također, smatra da je malo vjerojatno da će se Sud baviti takvim stvarima jer bi bio izložen kritikama da ne traži prave zločince, nego se bavi perifernim stvarima. Osim toga, zaključuje Podgornik, bilo bi teško dokazati da je netko pozivao na ubijanje.

Kolumnista Večernjeg lista Milana Ivkošića haaške optužnice protiv novinara ne bi iznenadile jer, kaže, dosadašnje optužnice već pokazuju da Haag može osuditi ne samo novinare i političare, nego i cijeli narod. "Pitanje je samo koje bi kriterije u Haagu pritom primijenili. Nije mi jasno bi li to bili novinari koji su izvještavali s ratišta, za televiziju primjerice, ili novinari koji su pisali političke komentare", pita Ivkošić. Malo je kome jasno što Haag zapravo hoće postići, kaže Ivkošić i zaključuje: "Vjerojatno je krajnji cilj Haaga politički - reintegracija područja bivše Jugoslavije".

Za razliku od Ivkošića, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Dragutin Lučić ne vjeruje u mogućnost podizanja optužnica protiv novinara iz nekadašnje Jugoslavije. "Time bi se suviše proširio krug optužnica, a to Haaški sud po svom ustrojstvu ne može progutati". Poput većine sugovornika iz novinarske struke, Mnogi su predstavnici medija, posebice na strani agresora, smatra Lučić, sudjelovali u poticanju ratova i podgrijavanju ratne atmosfere. No zbog toga im, smatra, ne bi trebao suditi Haag, nego bi ih trebalo prepustiti - vlastitoj savjesti. Pretpostavlja da će se "to dogoditi novinarima na ovim prostorima".

I direktor HRT-a, novinar Mirko Galić, misli kako se novinari ne mogu smatrati "sasvim nedužnim u stvaranju atmosfere rata i podgrijavanju nacionalne mržnje". No pitanje koje postavlja glasi: "Kolika je krivnja novinara i do koje razine odgovornosti bi u tom slučaju išao Haaški sud? Bi li razina odgovornosti dosegnula osude za ratni zločin i genocid? Bilo bi mnogo realnije i efikasnije da podjelu napravimo sami između sebe, a bolje bi bilo i da je to pitanje krenulo od nacionalnog pravosuđa", smatra on. Objašnjavajući zašto ni novinari nisu nedužni, Galić se prisjeća "nekih rubrika, poput Odjeka i reagiranja, u kojima su neki novinari sudjelovali u stvaranju histerije". Na upit odnosi li se to podjednako na hrvatske i srpske novinare, Galić je odgovorio: "Prije svega bih se htio baviti odgovornošću u vlastitoj sredini. Kritika jest ponajprije na strani beogradskih medija, ali ni hrvatski nisu nedužni. Nitko nije nevin samo zato što je napadnut i nisam sklon teoriji podjednake krivnje".

Suprotno njemu, Sanja Modrić, zamjenica glavnog urednika i kolumnistica Jutarnjeg lista, ne vidi razloga zašto bi Haag sudio i novinarima. "Naravno da je i u našoj zemlji, kao i u drugim državama bivše Jugoslavije, bilo novinara koji su izravno kršili profesionalna i etička pravila profesije, služili se govorom mržnje, generalizacija, pa i svjesno lagali. Međutim, po mom mišljenju, njima treba suditi struka, javnost i u krajnjoj liniji vlasnici medija, koji im ne bi trebali dati posla, jer su kompromitirani. Suditi novinarima nije posao Haaga", zaključuje.