Vjesnik: 11. 09. 2001.

Fischerov "non-paper"

ZAGREB, 10. rujna - Njemački non-paper bavi se u prvom redu Makedonijom, no u Glavi IV, koja nosi naslov Regionalni proces za Jugoistočnu Europu, ima sadržaja zanimljivih za hrvatsku javnost.

"Za kanaliziranje dinamike koja nastaje srazom načela teritorijalnog integriteta i težnji nacionalnih manjina, potreban je evolutivni regionalni proces, utemeljen na načelima koja će biti prihvatljiva svima (kao u Helsinkiju). Cilj ovog procesa ne treba biti neki novi Berlinski kongres nego iniciranje postupnog, "step-by-step" pristupa koji bi trebao pomoći jačanju regionalne suradnje, napredovanju regije na putu prema Europskoj uniji i rješavanju preostalih otvorenih pitanja.

Helsinški bi proces mogao poslužiti kao model, osobito što se tiče načela oko kojih se treba postići suglasnost. Razlika u odnosu na taj proces bila bi činjenica da u Jugoistočnoj Europi glavni problemi nisu između država nego između različitih etničkih skupina unutar država. Stoga nije dovoljan čisti međuvladin pristup; te etničke skupine treba uvesti u proces - od slučaja do slučaja i u prikladnoj fazi.

Ovaj regionalni proces ne treba konkurirati ili ponovo izmišljati Pakt o stabilnosti, nego usko surađivati s njim i učinkovito ga koristiti.

Ovaj pristup trebao bi teći u tri faze:

1. Ministarska konferencija kao nastavak Zagrebačkog "summita", na kojoj trebaju sudjelovati članice EU-a, sve zemlje regije i države kontaktne skupine. Rezultat konferencije trebao bi biti:

- reafirmacija helskinških načela kao osnove cijelog procesa

- stvaranje radnih stolova i skupina koje će se baviti svim problemima koji prelaze granice.

Pritom treba posve iskoristiti tri radna stola Pakta o stabilnosti - za demokraciju i ljudska prava, ekonomsku suradnju i razoružanje.

2. U drugoj fazi trebalo bi razraditi konkretne rezultate sva tri radna stola Pakta o stabilnosti i daljnjih radnih skupina (primjerice one za prekograničnu suradnju, energiju, uzajamno prihvaćanje diplomata i diploma itd.). U radne stolove i skupine treba uključiti i etničke grupe, manjine i nevladine udruge. Cilj je jačanje povjerenja i konkretne regionalne suradnje.

Treba se aktivirati regionalni pristup u procesu stabilizacije i pridruživanja EU čime će se na zapadnom Balkanu stvoriti zajednički ekonomski prostor koji treba nazvati EEA II.

3. Kada radne skupine postignu konkretne rezultate i kad se ojača međusobno povjerenje, može započeti treća faza procesa u kojoj će se rješavati otvorena pitanja."