Jutarnji list: 17. 09. 2001.

OBAVJEŠTAJNO-SIGURNOSNI SUSTAV Stručnjaci Ministarstva unutarnjih poslova oblikovali model preustroja

Ministar Šime Lučin predlaže ukidanje UNS-a

Prema novom modelu, postojale bi vojne i civilne obavještajne i protuobavještajne agencije. Dakle, ukupno četiri obavještajno-sigurnosne službe, a Sigurnosno informativna služba (SIS) nalazila bi se u sklopu Ministarstva obrane RH

Piše: Krešimir Žabec

Nakon što se politički vrh države uspio dogovoriti o prijedlogu Zakona o obrani, predstoji ništa manje važan dogovor o modelu djelovanja obavještajno-sigurnosnih službi. Jutarnji list je u posjedu modela reforme sustava obavještajne zajednice ministra unutarnjih poslova Šime Lučina. Taj model, koji nije službeni prijedlog MUP-a nego samo razmišljanje tamošnjih stručnjaka, u nekoliko se bitnih segmenata razlikuje od modela koji zagovara zamjenik premijera Goran Granić.

U MUP-u smatraju da treba osnovati Vijeće za nacionalnu sigurnost u kojem bi sjedili predsjednik države i premijer potpredsjednik Vlade za nacionalnu sigurnost, ministri vanjskih i unutarnjih poslova, obrane, financija i pravosuđa, načelnik Glavnog stožera, ravnatelji obavještajnih i sigurnosnih službi te po potrebi drugi dužnosnici.

To bi vijeće bilo zaduženo za strategijsko upravljanje nacionalnom sigurnošću te bi koordiniralo rad između ministarstava ili službi koje bi u određenim situacijama morale reagirati. U MUP-u smatraju da bi se vijeće trebalo baviti ukupnom nacionalnom sigurnošću, a prema modelu Gorana Granića, ono bi služilo samo za kontrolu rada obavještajnih službi, a ne bi se strateški bavilo nacionalnom sigurnosti.

VNS nema zapovjedne ovlasti

Važno je pripomenuti da VNS nije ustavna kategorija te stoga nema zapovjedne ovlasti i nad njim nijedna politička institucija nema upravljačke ovlasti. Prema tom modelu, sadašnji Ured za nacionalnu sigurnost bio bi ukinut, a osnovao bi se Ured vijeća za nacionalnu sigurnost koji bi obavljao administrativne poslove VNS-a i ne bi, kao što je sad slučaj s UNS-om, imao zapovjedne ovlasti.

Uz sve to, postojao bi Odjel za nadzor rada obavještajnih i sigurnosnih službi kojem bi svoje eventualne pritužbe na rad obavještajnih službi mogla iznositi i čelna osoba Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost te tražiti da se provjeri njihov rad.

Ovlasti predsjednika i premijera

Prema tom modelu postojale bi vojne i civilne obavještajne i protuobavještajne agencije. Ukupno dakle četiri obavještajno-sigurnosne službe, a Sigurnosno informativna služba (SIS) nalazila bi se u sklopu Ministarstva obrane. Stručna tijela u MUP-u smatraju da bi se takvim modelom funkcioniranje obavještajno-sigurnosnog sustava decentraliziralo, a rad službi bio bi jasno određen zakonima koji se tek imaju donijeti. To je Zakon o nacionalnoj sigurnosti na političkoj razini i s druge strane Zakon o sigurnosnoj službi kojim bi se strogo zakonski odredili zadaci uloga svake službe.

Prema tom modelu zapovjedne ovlasti nad obavještajno-sigurnosnim službama imali bi predsjednik države i premijer a parlament bi preko Odora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost obavljao kontrolu rada službi.