Vjesnik: 19. 09. 2001.

Talibansko »ne« Americi: Međunarodna antiteroristička koalicija dobiva obrise

Bush odlučan udariti po talibanima koji neće izručiti Bin Ladena / Protuudar bez jasnih dokaza prerast će u »primitivnu osvetu«, upozorava Moskva / Kina smatra da je za antiteroristički udar potrebno odobrenje UN-a / Sirija, inače u lošim odnosima sa SAD-om, želi sudjelovati u koaliciji / Zatvorena pakistansko -afganistanska granica

ZAGREB/WASHINGTON, 17. rujna - Sjedinjene Države žele Osamu bin Ladena, prvoosumnjičenoga za prošlotjedne terorističke napade - »živog ili mrtvog«. Iako trodnevni ultimatum Kabulu za izručenje Bin Ladena koji se navodno još krije u Kandaharskim planinama, još nije istekao, službene su vlasti u Afganistanu već rekle »ne« Americi. Traže, naime, »uvjerljive dokaze« o Bin Ladenovoj povezanosti s udarima po New Yorku i Washingtonu. Sami američki dužnosnici, doduše, nisu vjerovali da će pregovori o izručenju uroditi plodom i prije negoli su na pregovore u Kabul poslali novostečene saveznike iz Islamabada.

Praktički od same tragedije prošloga utorka, Bushova administracija počela je »stvarati međunarodnu koaliciju za protuudar« na Bin Ladena, odnosno na talibane koji mu pružaju utočište. »Želimo pravdu. Postoji stari izraz na Zapadu - "traži se živ ili mrtav"«, istaknuo je predsjednik George Bush.

Ako talibanski vjerski vođe, koji se sastaju u srijedu, ne udovolje američkim zahtjevima, kako se i predviđa, stručnjaci procjenuju da bi ofenziva prema sjedištu Osame bin Laden mogla biti pokrenuta vrlo skoro, već nadolazećeg vikenda. Washington je već naredio svojim službenicima da napuste Pakistan, u kojemu su u utorak održani prosvjedi protiv SAD-a.

U međuvremenu je pak objavljeno da je zatvorena pakistansko-afganistanska granica.

U utorak se Bush posebno sastaje s britanskim premijerom Tonyjem Blairom i francuskim predsjednikom Jacquesom Chiracom. Da je Amerika odlučna udariti kako bi umirila domaću javnost, ali i pokazala da je doista vodeća svjetska sila, potvrđuju i dogovoreni susreti u Bijeloj kući, odnosno State Departmentu s ministrima vanjskih poslova Južne Koreje Han Seung-soom i Njemačke Joschkom Fisherom. Štoviše, ruski ministar vanjskih poslova Igor Ivanov sprema se u Washington u srijedu. Rusija, vidno potresena udarima po SAD-u, najavila je da vodi svoju istragu o teroristima koje će proslijediti Americi. Izrael već osigurava Sjedinjenim Državama obavještajne podatke o terorističkim bazama i jatacima Al Qaede.

Ruski dužnosnici, također zainteresirani za iskorjenjivanje terorizma, upozoravaju da protuudari bez jasnih dokaza mogu prerasti u »primitivnu osvetu«.

Americi je, ponavljaju tamošnji ali i međunarodni dužnosnici, osobito važno postići savezništvo s islamskim zemljama kako se udari po Afganistanu ne bi smatrali napadom na muslimane, nego na teroriste, tj. na »novu vrstu zla«, kako je to rekao Bush, i one koji ih podupiru.

Yasser Arafat stoga je naredio prekid vatre u palestinskim područjima i podržao antiterorističku koaliciju. Egipat, već tradicionalni saveznik Washingtona, neupitno je dio antiterorističke koalicije. Predsjednik Hosni Mubarak ipak upozorava Ameriku da »dvaput promisli« kako se udari ne bi pretvorili na odmazdu »naslijepo«.

I Sirija, inače u lošim odnosima sa SAD-om (zbog Izraela), želi u zajedničku borbu protiv terorizma. Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati načelno podupiru novi američki pothvat, kao i Pakistan. Dok Irak sa zadrškom izražava žaljenje zbog američkih žrtava, Iran istodobno odobrava javni proamerički skup, ali i upozorava da bi rat protiv Afganistana bio katastrofa.

Uoči dolaska u Washington, kineski ministar Tang Juaxuan ističe da se nijedna akcija ne smije izvesti bez prethodnog odobrenja UN-a. Glavni tajnik UN-a Kofi Annan izražava samo zabrinutost postojećom situacijom.

I dok su Sjedinjene Države za buduću vojnu akciju pronašle uporište u članku 5. NATO-ova temeljnog sporazuma, neke članice NATO-a, poput Kanade, ne mogu odlučiti pod kojim uvjetima sudjelovati u antiterorističkoj koaliciji.

Glavni zapovjednik NATO-a za Europu Joseph Ralston napominje da su u svakom slučaju žrtve neizbježne, ponajprije na američkoj strani.