Večernji list: 24. 09. 2001.

Dr. GORAN GRANIĆ, ZAMJENIK PREDSJEDNIKA VLADE

Ne bojimo se izručenja Hasana Al-Sharifa

Ratni zločini partizana prešućivani su. Tu je korijen podjela u hrvatskom društvu. Na putu u EU Hrvatska može preteći Poljsku

Razgovarala Deana Knežević

Vlada je prošloga četvrtka imala na dnevnom redu procesuiranje ratnih zločina za vrijeme Domovinskog rata, no na zatvorenoj je sjednici prvi put formalno otvorila temu ratnih zločina iz Drugoga svjetskog rata. Istog su dana ministri pretresli sigurnosnu situaciju u Hrvatskoj, o čemu u ovom intervjuu govori zamjenik premijera dr. Goran Granić, zadužen za koordiniranje unutarnje i vanjske politike, a od prošlog tjedna i za vođenje netom osnovanog Kriznog stožera Vlade.

U Hrvatskoj je situacija stabilna. Angažiranost svih sigurnosnih službi nakon terorističkih napada u SAD-u povećana je, ali to je normalan odgovor na događaje koji mogu biti posljedica očekivanih akcija SAD-a, kaže dr. Granić.

Vlasti BiH najavljuju da će Hrvatskoj izručiti Egipćanina Hasana Al-Sharifa, osumnjičenog za eksploziju u Rijeci. Procjene su da će se time povećati opasnost od terorističkih napada u Hrvatskoj.

- Ne mislim da bi se samim tim moglo dogoditi nešto loše, odnosno da bi izručivanje prije mjesec dana imalo drukčiji utjecaj. Ako se to nekome "ne sviđa" i ako tu situaciju želi iskoristiti, on će je nastojati iskoristiti. Ne bih rekao da ta situacija od nas zahtijeva nešto više nego što bi inače zahtijevalo izručenje osoba takvog profila koje same po sebi izazivaju visok stupanj pozornosti.

Ubojstvo civila nije domoljublje

Najnovija je Vladina odluka da sva imovina građana zaposjednuta u Domovinskom ratu mora biti vraćena građanima srpske nacionalnosti do kraja iduće godine. Time se skida velika hipoteka s pravne države, no nije li rok predug?

- Vlada je od početka slijedila ustavno načelo da je privatna imovina nepovrediva i da je pravo svakog građanina odlučiti hoće li ili ne živjeti u Hrvatskoj. U ostvarivanju prava na povrat imovine kroz institucije države nailazili smo na niz prepreka, od onih zakonodavnih, do nefunkcioniranja sustava i stambenih komisija, te do zloporaba. Kroz to smo vrijeme potpuno snimili situaciju, pa sad raspolažemo informacijama za svaku kuću, i za svakog prognanika, i za sve izbjeglice iz BiH. Ne bih rekao da je rok predug s obzirom na to da situacija u BiH nije na istoj razini kao u Hrvatskoj, a povratak imovine hrvatskim građanima ovisi i o tome kako će se brzo moći Hrvati vraćati u BiH.

Dobili ste izvještaje policije, pravosuđa i državnog odvjetništva o procesuiranju zločina iz Domovinskog rata na područjima od posebne državne skrbi. Koliko je Vlada zadovoljna tim procesom i kakvi su, prema vašoj procjeni, odjeci na široj političkoj sceni?

- Procjena je da je najviše zločina počinjeno na područjima od posebne državne skrbi. U prvoj su fazi zločine najvećim dijelom činili pripadnici JNA i civilna zaštita oslonjena na lokalno stanovništvo srpske nacionalnosti. U procesuiranju zločina u prvoj je fazi bio naglasak na kažnjavanju Srba za zločine, što je nalagao i vremenski slijed događaja, ali je odgovornost Hrvata za zločine nad građanima srpske nacionalnosti bila potpuno zanemarena. Ta su djela stavljana u kontekst ubojstava i nisu dobivala kvalifikaciju ratnih zločina. U toj je fazi bilo i kampanjskog pristupa, pa se u procese ulazilo s nedovoljno pripremljenim dokazima. U pravnoj državi mora biti jednak odnos prema odgovornosti za ratne zločine ma tko bio počiniteljem. Stav je Vlade da nije opravdana ni jedna ideja, ni jedna politička opcija u kojoj bi bilo dopušteno ubiti civila, a da se za taj zločin ne odgovara. Sad postoji i jasna podrška u Hrvatskoj za funkcioniranje pravne države na tim načelima, te za kažnjavanje Hrvata za zločine o kojima postoje dokazi.

Vlada se ne bavi prošlošću

Vlada je raspravljala i o ratnim zločinima iz Drugoga svjetskog rata. Niste li time otišli predaleko u prošlost?

- Tvrdim da se i otvaranjem te teme Vlada zapravo bavi budućnošću, a ne prošlošću. U Hrvatskoj gotovo i nema obitelji čiji članovi nisu bili žrtve događaja iz Drugoga svjetskog rata i poraća. Postoji ideja pomirenja ustaša i partizana, koju smatram utopijskom. Mirenje s ratnim zločinom ne može biti osnova nikakva pomirenja. U prvih pedesetak godina nakon rata tumačilo se da su zločine počinili samo ustaše. Ratni zločini partizana prešućivani su. Tu je korijen podjela u hrvatskom društvu. Jasnim stavom da ne postoji opravdani ratni zločin, da ne postoji nacionalni ili vjerski cilj koji bi opravdao ubojstvo civila, osuđujemo zločine ustaša, kao i zločine partizana koji su po broju žrtava bili višestruko veći od onih iz razdoblja Domovinskog rata. U ime budućnosti Hrvatske, Vlada mora reći da jednako osuđuje svaki zločin. Govorim, naravno, u smislu političke osude.

Nakon krize koju je imala pri odlučivanju o zahtjevima Haaškog suda, čini se da se Vlada stabilizirala. Prije započete reforme ubrzavaju se, a Vlada pokreće i nove reforme, na primjer u sektoru obrane. Vi trenutačno procjenjujete da bi Hrvatska čak mogla preteći Poljsku na putu u Europsku uniju. Na koji način?

- Naš je plan do kraja godine postaviti okvire svih reformi, a gotovo da nema sektora koji tim reformama nije zahvaćen. Iduće dvije godine mandata bit će razdoblje ubrzane primjene Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU. I svi moji kontakti s predstavnicima međunarodne zajednice upućuju na to da Hrvatska ima mogućnost ubrzati i nadoknaditi vrijeme u približavanju Europskoj uniji, te preteći neke zemlje koje su formalno ispred nas. Povratak imovine građanima srpske nacionalnosti i procesuiranje ratnih zločina u tome će puno pomoći. S time ćemo zaključiti priču o ratu koji nas veže s balkanskim područjem. Ulazimo u fazu kad će dominantno biti ono što mi radimo, a ne ono što drugi čine za nas.

U tome je važan naš odnos prema okruženju. Naši prvi susjedi - Slovenija i Mađarska, u prvom su prioritetnom krugu za ulazak u EU. Vjerujem da bi povezivanje s tim zemljama ubrzalo proces približavanja Hrvatske EU. Ne bih imao ništa protiv da već sutra uđemo u carinsku uniju sa Slovenijom i Mađarskom, da s tim državama napravimo jedinstven gospodarski prostor.

Pred nama je nova šansa

Imate li naznake da takvo raspoloženje postoji i u Sloveniji i Mađarskoj?

- Govorim o interesima Republike Hrvatske, a mislim da ne postoje razlozi zašto takvih interesa ne bi bilo i u tim zemljama. Ako se pokreću ideje o regionalnoj suradnji, ja tu suradnju vidim u prvom redu u snažnom povezivanju sa susjedima koji su u prvoj liniji zemalja za ulazak u EU. Zato je reguliranje granica sa Slovenijom jedna od nužnih pretpostavki za viši stupanj odnosa koji bi bili korisni za obje zemlje.

Kako će na povezivanje Hrvatske s EU utjecati situacija nakon terorističkih napada na SAD?

- Danas još nije moguće procijeniti sve dimenzije posljedica terorističkih napada ni sve promjene što će uslijediti, no uvjeren sam da će se u tom procesu za Hrvatsku otvoriti šansa da ubrza približavanje Europskoj uniji. Uvjeren sam da će se ta šansa otvoriti i da će biti dovoljno mudrosti da se iskoristi, ali to znači da treba sve unutarnje frustracije ostaviti po strani i usredotočiti se na reforme.

U odgovornosti za ratne zločine ne tražimo ravnotežu

Tko je za Vladu pripremio izvještaj o ratnim zločinima za Drugoga svjetskog rata?

- Izvještaj su pripremili MUP i Državno odvjetništvo.

Zna li se broj osumnjičenih?

- Zasad je riječ samo o naznakama obujma zločina.

Očekujete li da će se uskoro početi procesuirati zločini iz Drugoga svjetskog rata?

- Nadam se da hoće. Obveza je ove države da i tu priču završi. Jer, želimo li pravno i moralno osuditi zločine iz Domovinskoga rata ne može ostati prešućeno ono što se dogodilo za Drugog svjetskog rata i nakon njega.

Ne mislite li da će to biti shvaćeno kao traženje ravnoteže odgovornosti?

- Ravnoteže, između koga? Mi deideologiziramo i depolitiziramo odnos prema odgovornosti za ratne zločine. Ako je potrebna politička kvalifikacija, onda ću reći da se ne može ničim opravdati niti jedna ideologija, komunistička ili ustaška, kao ni ona iz Domovinskog rata, koja ubojstvo civila proglašava domoljubljem. Dužni smo to reći radi budućnosti, da više nikome ne bi palo na pamet pokretati ideologije čije bi posljedice bile ubijanje civila. Ova generacija mora sagledati traumu hrvatske prošlosti kako bi se mogla posvetiti izgradnji demokratskog i civilnog društva.