Vjesnik: 28. 09. 2001.
Proračun za 2002. bit će kratak za oko 11 milijardi kuna
Prvi proračunski obrisi za 2002. godinu upućuju na daljnje stezanje remena i nove teškoće u premošćivanju velikog proračunskog deficita
ZAGREB, 27. rujna – Ministarstvo financija idućeg će tjedna Vladi poslati konačan prijedlog rebalansa državnog proračuna za ovu godinu, kojem će saborski zastupnici presuditi 17. listopada. No, konačan izgled ovogodišnjeg proračuna nije jedina stvar oko koje hrvatski financi trenutno razbijaju glavu. Naime, u Katančićevoj se sada intenzivno kroje i proračunske stavke za iduću godinu, koje bi se u Banskim dvorima mogle naći ubrzo nakon rebalansa ovogodišnjeg proračuna.
Prvi proračunski obrisi za 2002. godinu upućuju na daljnje stezanje remena i nove teškoće u premošćivanju velikog proračunskog deficita, te jamče gotovo sigurnu reprizu ovogodišnjih natezanja partnera u socijalnom dijalogu. Kako je poznato, stand-by aranžmanom s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF), deficit konsolidiranog proračuna središnje države u idućoj godini ne bi smio prijeći 4,25 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP), što je, izračunali su u Ministarstvu financija, ekvivalent budžetskom minusu od osam milijardi kuna.
Prema prvim, također, neslužbenim podacima, proračunski će rashodi u 2002. godini biti postavljeni na oko 74 milijarde kuna, u što su uključeni i rashodi zdravstvenog fonda, čije će se poslovanje od 1. siječnja odvijati preko državne riznice, kao i tzv. tranzicijski trošak mirovinske reforme. S druge strane, prihodi bi bili postavljeni na 63 do 64 milijarde kuna.
Proračun za 2002. godinu, dakle, bio bi »kratak« za 10 ili 11 milijardi kuna, a financirao bi se emisijama vrijednosnih papira za domaće i inozemno tržište, zajmovima i škrtim privatizacijskim prihodima.
Prema tvrdnjama pojedinih dužnosnika Ministarstva financija, cjelokupan bi posao na proračunu za iduću godinu trebao završiti do sredine studenoga. To znači da je mala vjerojatnost da će biti upućen na Vladu zajedno s rebalansom ovogodišnejg proračuna, kako se nagađa. Naime, stručnjaci Ministarstva financija moraju »skrojiti« prepoznatljiv proračunski kaput, koji ćemo nositi u 2002. U prijevodu, to znači da, u uvjetima, ograničenih mogućnosti za rast prihoda, prava bitka za smanjenje planiranih rashoda i utvrđivanje izvora financiranja deficita u idućoj godini tek predstoji. Tek nakon toga slijedi saborska procedura.
Zanimljivo je, međutim, spomenuti da hrvatska fiskalna politika iz godine u godinu potvrđuje svoju nedosljednost. Naime, analitičarima i poslovnim ljudima, a čini se i samim političarima, gotovo je nemoguće predvidjeti čak ni to kako će završiti tekuća fiskalna godina, s obzirom da su rebalansi proračuna ovdje postali gotovo tradicijski obred.
»Ministarstvo financija još nije zatvorilo ni proračunsku konstrukciju za ovu godinu, pa kako onda očekivati zatvaranje proračunske konstrukcije za iduću godinu? Pitanja oko proračuna i fiskalna politika nisu jasni ni u ovoj godini«, komentira Anto Bajo s Instituta za javne financije.
Naš sugovornik ipak upozorava da se plan proračuna za iduću godinu nalazi u fazi pripreme, te da mora biti usvojen do kraja godine. Najčešće je to u prosincu. Riječ je o uobičajenoj praksi i u drugim zemljama, ističe Bajo.
»Jedino neobično u svemu tome jest velika frekventnost rebalansa proračuna u Hrvatskoj, koji se u nas rade gotovo svake godine. Strukturni problemi u državnim financijama su svakako jedan od ključnih razloga kako za nerealno planiranje proračuna, tako i za pojavu rebalansiranih proračuna«, zaključuje Bajo.
Po Željku Lovrinčeviću sa zagrebačkog Ekonomskog instituta, trogodišnje projekcije proračuna samo su jedan od »proforma elemenata«, kojima nositelji ekonomske politike u Hrvatskoj daju određene naznake putanje u kojoj će se kretati fiskalna politika. On ih, doduše, ocjenjuje »ohrabrujućim i u pravom smjeru«, ali ističe da je njihovo ostvarenje, zbog nezadovoljavajuće dinamike i koordinacije, upitno.
»Cijelim paketom socijalnih reformi u proračunu će se ostvariti oko dvije milijarde kuna ušteda, dok mirovinska reforma, koja počinje iduće godine, košta oko tri milijarde, što u sljedećoj godini stvara dodatni deficit od oko milijardu kuna, zadržavajući pritom status quo. Zbog nepovoljnih kretanja na tržištu kapitala, te još uvijek neodrživo visokog tekućeg deficita konsolidirane države, trebalo bi razmotriti i mogućnost odgađanja mirovinske reforme u 2002. godini«, ističe Lovrinčević. Dodaje kako ovako koncipirane javne financije trošak mirovinske reforme teško mogu izdržati, te da bi prije njezina pokretanja deficit konsolidirane države trebao pasti na najviše tri posto BDP-a, što prijedlogu proračuna za 2002. ne sadržava. U protivnom, u idućoj su godini izgledne nove restrikcije, zaključuje naš sugovornik.
Adriano Milovan