Večernji list: 01. 10. 2001.

"Kauboji" i "izdajice"

Piše: Željko Krušelj

Nijedna istraga o zločinima koje je počinila hrvatska strana tijekom Domovinskog rata ne može proći bez političkih predstava za široke mase. Iste scene i iste poruke ponavljaju se od Gospića, preko Splita, Sinja, Bibinja i Bjelovara do, ovih dana, Osijeka. Pokušaji da se riješe slučajevi o kojima je javnost brujala još početkom 90-ih godina stalno nailaze na ideološke osude i prijetnje. Iza te retorike kriju se brojne nečiste savjesti, a glavni se scenaristi obično skrivaju negdje u pozadini.

Već je unaprijed jasno da će jedan od spektakularnijih slučajeva biti vezan uz HDZ-ova saborskog zastupnika Branimira Glavaša. On je bio prvi čovjek obrane Osijeka u razdoblju kada je srpskom agresijom pogođenu Slavoniju i Baranju potresalo nekoliko neugodnih afera, od kojih je najkrvavija bila ubojstvo šefa policije Josipa Reihl-Kira. Sada se preispituje lakrdija od suđenja osobi koja je tada držala strojnicu u ruci. Mnogima se, uključujući i ratnog ministra unutarnjih poslova Ivana Vekića, možda i pokojeg još krupnijeg igrača, nimalo ne dopada to što na naplatu dolaze stari računi, jer tko zna što bi još moglo isplivati na površinu, pa je već pokrenut mehanizam organiziranja javnih prosvjeda. I, kako smo već navikli, vlast koja inzistira na provođenju zakona "izdajnička" je, a oni koji su se iz svojih interesa poigravali tuđim životima trebali bi biti nedodirljivi "heroji".

Glavašev hepening pred zgradom osječke policije, kada je obavijesni razgovor bučno komentirao kao ugrožavanje svog zastupničkog imuniteta, ujedno najbolje ilustrira kako se vremena ipak mijenjaju. Dok je on bio osječko-baranjski župan, takve su "kaubojske" metode bile glavno mjerilo njegove političke veličine. Glavaš je sve postrojavao, od građana do ministara, što posljednjih godina HDZ-ove vladavine ni kabinet premijera Zlatka Mateše više nije mogao trpjeti. No, tada je nečiji status unutar vladajuće stranke bio važniji od poštovanja demokratske procedure. Danas nitko ne tvrdi da je Glavaš u nečemu kriv, ali ni on se ne može vječno poigravati pravnom državom.