Vjesnik: 03. 10. 2001.

Umjesto slobode na HRT-u vlada anarhija

Galića ne muče ideologije, ne svrstava se on ni lijevo, a niti, bogme, desno. Ako baš ne mora. Ali kalkulira kako bi ostao. To pak, na žalost, nema odveć velike veze s programom koji danas gledamo na tri HTV-ova kanala

ZAGREB, 2. listopada - Sjećate li se možda da je ijedan direktor HRT-a s Prisavlja ispraćen lijepim riječima? Nijedan, osim, djelomice Antuna Vrdoljaka čija je karizma velikog filmskog redatelja jača od svih poteza povučenih u korist vlastite štete. Tko se još uopće sjeća da je na Prisavlju stolovao Hrvoje Hitrec?! Ivana Paraća znamo tek po WC papiru, Mudrinića po cenzurama, a Vrkića po halabučnim, uglavnom praznim obećanjima.

Mirko Galić se - sa sada već rasplinutom aureolom Europejca - pokazao boljim od svih drugih rješenja. I možda najvećom ikad u javnosti stvorenom zabludom. Posljednja naklapanja o tome prestrojava li se Galić desno ne bi li ga, valjda, spasio, u novim kadrovskim križaljkama, eventualno HSLS, te HSS, odnosno Zlatko Tomčić, samo su mrčenje papira i mučenje publikuma.

Galića ne muče ideologije, ne svrstava se on ni lijevo, a niti, bogme, desno. Ako baš ne mora. Ali kalkulira kako bi ostao. To pak, na žalost, nema odveć velike veze s programom koji danas gledamo na tri HTV-ova kanala.

Umjesto da je najprije napravio dobru uredničku ekipu pa, potom, s njom dobar program, Galić se posvetio čuvanju svojega mjesta. Kada su ga u Saboru izabrali za direktora, morao je ključeve Prisavlja baciti u Savu i prema politici se ograditi Kineskim zidom. Umjesto toga, radio je kompromis za kompromisom na koji ga pobjednička koalicija zasigurno nije silila. Tražio je konsenzus i od Račana, i od Budiše, i od Sanadera, i od Tomčića, i od Željke Antunović, i od Đurđe Adlešić...

Od koga nije!? Od struke. Nju je zanemario. A mogao je, uz dobar program, biti jači od svih koje smo malo prije pobrojali, a kojih se za desetak godina, poživimo barem još toliko, nitko više neće sjećati, kao što se danas ne sjeća ni Paraća.

Umjesto da HRT postane najjača kontrola ili korektor vlasti, on joj je, ponovo, postao štap. Lomljiv. Danas neupotrebljiv. Zato se sve glasnije pretpostavlja da Račan nije više zadovoljan Galićevim uslugama. A kad bi bio? Vjerujemo, ako jest naučio nešto od bivše vlasti (i one negdašnje svoje i ove ne tako davne naše), tada kada bi Galić i njegova ekipa znali raditi svoj posao.

Prema svemu što je do sada radio, za Galića se ne može reći da je sklon desnoj opciji toliko koliko je danas ima u informativnim emisijama HTV-a. Na Prisavlju, jednostavno - zato što ljude sa stavom možete prebrojiti na prste jedne ruke - ne razlikuju anarhiju od slobode (medija). Puštajući u program najvulgarnije huškanje, poziv na mržnju, linč i oružje efemernih političara, u većini slučajeva i dokazanih troglodita, urednici HTV-ova Informativnog programa uvjereni su da pomiču granice demokratičnosti medija. Od Dnevnika je napravljen hrvatski Hyde Park kojim dominiraju ljudi s povjerenjem nekoliko stotina ili, najviše, tisuća grlatih birača.

I tko je tomu kriv? Ne, naravno, Račan, ne na HTV-u privilegirani Tomčić nego Galić koji se prilagođava, ulaguje, premješta i pozorno osluškuje. To nije radio, služeći baš svim opcijama, ni Obrad Kosovac. Ni u komunizmu, a niti, bogme, u vrijeme HDZ-ove neograničene kontrole HRT-a.

Galić je radio kompromise ne samo izvan nego i na Prisavlju. Morao je, zbog svoga mirnog zimskog sna, zadovoljiti sve opcije, klanove i interesne grupe, bez obzira koliko ti ljudi znali svoj posao. Nije, a morao je maknuti s ekrana ne novinare i spikere nego političke propagandiste koji smatraju da je služenje vlasti viši interes. Oni nisu nikad novinari ni bili.

Galić nije umio prestrojiti tu rakovu djecu, niti je imao svoju viziju o televiziji. Sve što je govorio, ispalo je tako, bilo je tuđe. Nikad beskriterniji Informativni program, nikad lošiji Zabavni. A ta su dva segmenta zrcalo svake televizije.

Iako je vladajuća koalicija, ili dio nje, nezadovoljna direktorom, Galića ipak ne smjenjuju. Iz nekoliko razloga. Prvi je novi, katastrofalni Zakon koji ionako predviđa novog, što ne znači drugog ravnatelja. Drugi je taj što na njega više nitko ozbiljan ne računa kao na čovjeka koji je u stanju preporoditi program HTV-a, te tu još najjaču televiziju pretvoriti u medij koji će biti u službi svojih pretplatnika, odnosno javnosti. Treći je razlog što petorka, da i može sama, onako vulgarno kako se to politika već zna umiješati u medije, nema ni jednog asa u rukavu.

A Hrvatskoj na čelnim mjestima - to je ravnateljsko, odnosno menadžersko i glavnouredničko - HTV-a trebaju asovi. A takvih je u čitavoj domaji malo. Ako ih uopće i ima plašimo se da ova, sada je to već jasno kao sunce, nekompetentna vijeća, neće znati prepoznati. To već jest problem ove vlasti koja nije znala napisati takav Zakon o HRT-u koji bi na Prisavlju zajamčio vladavinu profesije. Zato Galići, možda ne Mirko, imaju i dalje izgleda.

Branko Vukšić