Slobodna Dalmacija: 04. 10. 2001.

KAD HAAG KASNI...

Piše: Luko BRAILO

Hvala Bogu da su konačno skinuti pečati s optužnica protiv generala Pavla Strugara, admirala Miodraga Jokića i Milana Zeca te kapetana I. klase Vladimira Kovačevića Ramba za ratne zločine počinjene u tzv. operaciji Dubrovnik 1991. godine. Uz konstataciju kako se i to "finalmente" dogodilo, prevladavajući dojam u Dubrovniku, a vjerojatno i puno šire po Hrvatskoj, jest da je Haag u konkretnom slučaju debelo zakasnio.

Doduše, o sporosti i dostižnosti pravde može se naširoko razglabati, ali na strani brojnih žrtava konkretno lomljenje pečata doživljava se i kao potez koji ni izdaleka nema onu snagu i poruku koja mu objektivno pripada.

Podsjetit ćemo zato ovom prigodom kako je još u jesen 1993. godine posebna komisija UN-ovih eksperata za ratne zločine nakon trotjednoga "studijskog boravka" u dubrovačkom kraju, poslije utvrđivanja "oslobodilačkih dejstava", svojim šefovima uputila konačni nalaz sa sljedećom preporukom: "Komisija smatra kako bi bilo ostvarivo pokrenuti ’prima facie’ postupak protiv jednog ili više oficira JNA odgovornih za bombardiranje Dubrovnika na Svetog Nikolu 1991. godine i da je moguće pokrenuti postupak u vezi s ostalim incidentima na području Dubrovnika." Kako sada žrtvama odgovoriti na pitanje zašto je bilo potrebno toliko vremena za javno obznanjivanje optužnica kad je manje-više sve relevantno za tzv. operaciju Dubrovnik bilo poznato puno, puno prije.

No, dubrovačke optužnice otvaraju i pitanja što je s Vukovarom i brojnim drugim gradovima i mjestima gdje su se po Hrvatskoj početkom devedesetih godina "događali incidenti", za koje je malo tko od "oslobodilaca" procesuiran pred Haagom. I raguzejske pečate slomila je Carla del Ponte, a ne vlasti u Crnoj Gori i Srbiji, gdje i dalje slobodno kretanje kod "novih demokratskih vlasti" uživaju kreature poput Šljivančanina, Mrkšića, Radića, Strugara, Jokića, Zeca, Kovačevića Ramba i njima sličnih.

Dokle god oni budu tako zaštićeni, a njihovi stari i novi politički mentori (primjerice: nekad Branko Kostić i Momir Bulatović, a sada Vojislav Koštunica i Dragiša Pešić) uglavnom samo govorili o "potrebi utvrđivanja konkretnih modaliteta suradnje s Haagom", dotle će na hrvatskoj strani, bez obzira na podizanje malobrojnih optužnica za zločine počinjene u velikosrpskoj agresiji, rasti nezadovoljstvo odnosom ICTY-ja prema "Oluji", ratu u BiH itd.

Ne može se, naravno, niti jedan ratni zločin pravdati onim drugim, ali će se učinkovitost, pravednost i odnos Haaga, u tom iznimno krupnom poslu, ocjenjivati i pravodobnošću poteza ICTY-ja prema žrtvama ratnih zločina u Hrvatskoj. Vukovarski i dubrovački krvnici su još na slobodi ...