Vjesnik: 04. 10. 2001.

Kvorum - saborska bolest za koju nema lijeka!?

Opačić: Najveći su problem ljudi koji žele sjediti na dvije, tri stolice. Takvi ne mogu ni jedan posao obavljati kako treba / Šeks: Sabor nije školica pa da se mora svaki dan sjediti u razredu i da se zapisuje tko nije tu

ZAGREB, 3. listopada – »Bahati i neodgovorni, predobro plaćeni zastupnici uporno izbjegavaju svoje zastupničke obveze, onemogućuju normalan tijek saborskih sjednica i troše sredstva poreznih obveznika čime su izigrali povjerenje hrvatskog naroda«, tvrdi Vinko Filipović, čelni čovjek Hrvatskog školskog sindikat Preporod u priopćenju u kojem kao rješenje već poznate saborske boljke - nedostatka kvoruma, predlaže raspuštanje aktualnog saziva Sabora. »Većina njih u Saboru samo čeka ispunjenje uvjeta za privilegiranu mirovinu i ne radi u interesu hrvatskih građana pa je zato krajnje vrijeme da se biračima omogući davanje povjerenja nekim drugim ljudima koji će odgovornije zastupati njihove interese«, objašnjava Filipović.

Iako je Filipovićevo rješenje - raspuštanje Sabora - prilično sporno, činjenica je da je problem kvoruma na saborskim sjednicama te sjednicama njegovih odbora, star gotovo koliko i sâm Sabor. Za svoje vladavine hadezeovci su mu doskočili organizirajući glasovanje o raspravljenim zakonima petkom u 15 sati.

Ni Tomčićev autoritet, izgleda, nije dovoljan za discipliniranje brojnih zastupnika koji i dalje imaju »važne obveze« izvan Sabora, pa kvorum i dalje ostaje bolna točka našeg parlamenta. A tako će vjerojatno i ostati, jer rijetki su u Saboru oni, koji su spremni prihvatiti vjerojatno jedinu zaista učinkovitu mjeru protiv ležernoga odnosa prema poslu. Financijske sankcije, kazat će većina, nisu u skladu s temeljnim načelom o neobvezujućem mandatu zastupnika. Oštre, možda pretjerane napade, poput ovog Filipovićevoga, većina će pak odlučno odbiti kao neprimjerene i neodgovorne. Pritom možda zaboravljajući na činjenicu da poluprazna sabornica iritira ne smo šefa Preporoda nego i sve građane iz čijega poreza idu zastupničke plaće.

»Sabor nije školica pa da se mora svaki dan sjediti u razredu i da se zapisuje tko nije tu«, reći će tako Vladimir Šeks, glavni HDZ-ovac u Saboru, objašnjavajući kako zastupnici imaju obveze i izvan sabornice. Isti argument može se čuti u svim strankama: poluprazna sabornica ne znači da zastupnici ne rade, jer imaju puno posla i izvan nje. Jedina stranka koja je doskočila ovakvim izgovorima za izostanke zastupnika sa sjednica, je SDP. Prepustila je svojim zastupnicima, koji su imali dužnosti i u izvršnoj vlasti na lokalnim razinama, da odluče koji posao žele raditi.

»Najveći su problem ljudi koji žele sjediti na dvije, tri stolice. Takvi ne mogu ni jedan posao obavljati kako treba. Kad su SDP-ovi zastupnici morali odlučiti koji će posao raditi, mnogi su odlučili ostati u Saboru i zato je nas na sjednicama Sabora uvijek gotovo 90 posto«, navodi Milanka Opačić. Ona je inače jedan je od rijetkih zagovornika uvođenja financijskih sankcija za neodgovorne zastupnike. »Iako bi takvo što bilo ponižavajuće za sam parlament, jer to nije vrtić i zastupnici bi trebali biti odgovorni, izgleda da bi najbolji način za rješavanja problema kvoruma bio lupanje po džepu«, kaže Milanka Opačić, svjesna kako po sadašnjim zakonima i Ustavu jedina kazna zastupnicima može biti javno prozivanje.

Predsjednici klubova HSS-a i HSLS-a Luka Trconić i Đurđa Adlešić također se ograđuju od prigovora na račun svojih zastupnika te ističu kako je od zatupnika tih stranaka »većina prisutna u Saboru«. Oboje priznaju pravo javnosti na nezadovoljstvo i kritiku, no upozoravaju kako Sabor ipak nije izvor svih zala. »Naš je rad transparentan i javan i zato smo izloženi stalnim kritikama, ali nismo najveći problem«, kaže tako Đurđa Adlešić. Luka Trconić također upozorava da slika poluprazne vijećnice koja ljuti ljude ne znači da zastupnici ne rade dobro, jer oni imaju i drugih poslova. On misli kako je Filipovićev poziv na raspuštanje Sabora »nebuloza«.

Vladimir Šeks upozorava pak kako problemi kvoruma često nastaju i kad je u sabornici dovoljno zastupnika, ali ne onih vladajuće koalicije. Vladajući, naime, imaju oko stotinu zastupnika no često ih u sabornici nema 76, koliko je potrebno za izglasavanje većine zakona, i onda se glasanje odgađa bez obzira na to, što je u sabornici dovoljno zastupnika, kaže Šeks. »Bili mi u sabornici ili ne, vladajući nikad neće staviti nešto na glasovanje ako nemaju svoj kvorum«, kaže.

Marija Pulić