Vjesnik: 06. 10. 2001.

Čije vrijeme troše liberali?

SANJA KAPETANIĆ

S Vladom Ivice Račana sigurne su samo dvije stvari: sjednica Vlade počet će s najmanje 15 minuta zakašnjenja, a HSLS će svaka tri-četiri mjeseca zakuhati novu kašu zbog koje će premijer dobiti nove sijede vlasi.

Ovoga tjedna eksplodirala je najprije kadrovska bomba s odgođenim djelovanjem. Alojz Tušek izbačen je iz HSLS-a, s jasnom porukom da ga se želi katapultirati i s mjesta ministra pomorstva, prometa i veza. Ako odleti, to se neće dogoditi zato što bi HSLS smatrao da je bio loš ministar nego zato što je ljetos, unatoč drukčijoj uputi stranke, glasao za poštivanje Ustavnog zakona o suradnji s Haaškim sudom (čitaj: za isporuku hrvatskih generala Haagu).

Zašto istu stranačku kaznu za isto glasovanje nisu dobili i vicepremijer Goran Granić ili ministrica zdravstva Ana Stavljenić Rukavina (nije u stranci, ali je njeno ministarstvo u HSLS-ovoj kvoti), javnosti se nitko nije udostojio objasniti. Paradoksalnost priče podcrtava i činjenica da odluku Statutarne komisije HSLS-a nije oduševljeno prihvatilo ni čitavo stranačko vodstvo niti članstvo, dapače.

Račanovi suradnici tumače miniranje Tušeka kao poruku desnog krila HSLS-a (krug oko Dražena Budiše) Račanu, koji ne krije želju da Tušek ostane u Vladi, makar kao nestranački ministar. Iako je priznavao da nije prezadovoljan radom svojih ministara, Račan je često tvrdio da bez temeljitih promjena u organizaciji Vlade nema smisla mijenjati pojedine ministre, jer su stranke već dale najbolje što su imale ili htjele dati. Sada i njemu i javnosti HSLS jasno poručuje da za ostanak na ministarskom mjestu nije odlučujuća ni kvaliteta ministarskog rada niti mišljenje premijera o njoj: jer, ako se Tušek nama ne sviđa, letjet će, bez obzira što o njemu misli premijer ili netko drugi.

No tu priči nije kraj. Više nego spremno Račanu je dodatno zapaprio kašu ministar obrane i v.d. predsjednika HSLS-a Jozo Radoš, u suradnji s Uredom predsjednika Republike. Čim su se Grič i Pantovčak dogovorili o zakona o obrani, započela je nova runda igre »Koji je brijeg veći«. Najprije je načelnik Glavnoga stožera, predsjedniku Mesiću iznimno blizak general Petar Stipetić, ispalio nekoliko i te kako oštrih političkih ocjena o namjerama Vlade i Radoševog MORH-a. Radoš je odgovorio zatraživši, u ime demokracije, hitnu Stipetićevu smjenu. U protivnom, spreman je na neke poteze, što bi trebalo značiti – ostavku (iako on ne koristi tu riječ). Sve je to ministar obrane izrekao u novinama, poručivši usput premijeru da baš nije zadovoljan njegovom verbalnim slaganjem koje ne prate odgovarajući potezi.

Tako je Račana, u samo dva dana, njegov najbliži koalicijski partner doveo pred dva zida. Uslijedit će, naravno, razgovori, pregovori i dogovori. Račan je u tome dokazan majstor i njegovi bliski suradnici ne očekuju smjenu Stipetića, ali se ne usuđuju prognozirati Radoševe buduće korake, iako je očito da nisu uvjereni u njegovu spremnost na odlazak.

U SDP-u su posljednji HSLS-ovi manevri, posebice ovaj na relaciji Radoš–Stipetić, izazvali su prilično negodovanje, jer se tumače kao svjesno usporavanje Vlade, pogotovo u predstojećoj reformi sustava obrane. To znači da će Račan i s te strane doživljavati pritisak.

Račan je u četvrtak izjavio da njegova vlada nema pravo trošiti vrijeme na sporedne teme. No očito je da ga nemilice troši, jer su koalicijski igrači, prije svih HSLS, uvjereni da Račan neće reći »dosta« i raspisati izbore. On ne krije da to smatra novim gubitkom vremena koji bi Hrvatsku mogao skupo stajati, jer bi prijevremeni izbori na nekoliko mjeseci praktično zaledili konkretne poteze potrebne za gospodarsko oživljavanje. Osim toga, kazuju ankete, izbori bi opet tražili slaganje koalicijske vlade tri-četiri stranke.

Točno. Ali točno je i to da se sve te političke igre bez granica igraju na račun građana, a političare bi, u najgorem slučaju, mogle stajati samo selidbe u dobro plaćene oporbene klupe na drugoj strani Markova trga.