Vjesnik: 08. 10. 2001.

Obećanje u tunelu

SANJA KAPETANIĆ

Još nam samo zagrebački metro fali da sa stopostotnom sigurnošću možemo reći: izbori su na vratima. Dalmatincima su, naime, opet obećali autocestu Zagreb – Split u turbo-roku, što je u posljednjih tridesetak godina bio pouzdan znak da počinje veliko umiljavanje političara. Glasovi milijun Zagrepčana mamljeni su pak podzemnom željeznicom, često uz prilog tunela kroz Sljeme koji bi zagorske brege trebao pretvoriti u ZG-predgrađe.

Veliku vijest premijer Ivica Račan je pripremao u strogoj tajnosti. Kada je procurila, u pokušaju da je provjerimo od Račanovih najbližih suradnika uglavnom smo dobivali odgovore koji su relativizirali formulu 3x3x3 (tri godine, tri sata i tri milijarde maraka). Neki su govorili o 3,5 godine, a oni najtrezveniji sa smiješkom nelagode priznavali da je rok izgradnje ceste vrlo nezahvalno prognozirati.

Hoće li, dakle, Račanovo obećanje na velebitskom propuhu tunela Sv. Rok doživjeti istu sudbinu kao i svojedobno obećanje, na istom mjestu, Franje Tuđmana?

Građevinari tvrde da je 2005. ili 2006. godina tehnološki realniji rok. Uostalom, 2006. je ne tako davno spominjao i ministar javnih radova, obnove i graditeljstva Radimir Čačić. Trogodišnji rok pod veliki upitnik stavlja i činjenica da cesta još nema ni jedan jedini dokument. A Račan je ljetos odbio otvoriti karlovačku zaobilaznicu jer nije imala sve dokumente.

Stručnjaci upitnim smatraju i novac koji spominje Račan. Bechtelova dionica Bosiljevo – Sv. Rok (bez tunela Mala Kapela) stoji milijardu dolara (nešto manje od dvije milijarde maraka). A izgraditi treba i cestu do Maslenice te dalje do Zadra i Splita. Račan je Mađarima obećao i završetak ceste Zagreb – Goričan za što, računa se, treba 200 do 300 milijuna maraka, a tu je i dovršenje ceste Zagreb – Rijeka za oko 600 milijuna. Ukupno je to veoma mnogo novca, a Račanova se vlada »zaklela« da ceste više neće počinjati graditi ako nema zatvorenu financijsku konstrukciju.

U Banskim dvorima nas uvjeravaju da novac neće biti toliko velik problem kao u posljednjih desetak godina, jer novi pregovarači više ne rade po principu »malo sebi malo šarcu daje«. Izvori bliski potpredsjedniku Vlade Slavku Liniću to potkrepljuju ishodom političko-diplomatskih pritisaka nakon raskida već postignutih dogovora sa stranim građevinarima. Tvrde, naime, da su veleposlanici i neki političari iz tih zemalja iz Linićeva ureda izlazili crveni u licu kad su im pokazani svi papiri, a tvrtke koje su u igri već mijenjaju pregovarače i smanjuju iznose kojima licitiraju.