Novi list: 11. 10. 2001.

Cinizam vladajućeg nepotizma

Piše: Jelena Lovrić

Ministar Davorko Vidović zaposlio je kao glasnogovornika brata svoga stranačkog kolege i saborskog zastupnika. Na moguće primjedbe unaprijed odgovara: “Za svakog se može utvrditi da je nečiji brat, prijatelj ili rođak”. Da, svatko je nečiji brat, prijatelj ili rođak, ali samo braća, prijatelji i rođaci političara lako se zapošljavaju preko veze.

Takve izjave, i ponašanje, a ministru Vidoviću to nije prvi slučaj, možda bi se mogle i oprostiti nekome tko ne zna kakva je situacija sa zapošljavanjem u Hrvatskoj. Ali ministar rada dobro zna kako je teško doći do radnog mjesta, koliki nevoljnici uzaludno čekaju svoju šansu. Morao bi znati da se prema najnovijim podacima armija na burzama ne smanjuje nego je ponovo u porastu. Ministar štoviše, dok s jedne strane zapošijava braću, s druge strane priprema izmjene Zakona o radu kojima bi se, kako je to formulirano, uvela fleksibilizacija radnih odnosa. Fleksibilizacija se svodi na to da će se ubrzati, olakšati i pojeftiniti davanje otkaza radnicima.

Vidovićevo zapošljavanje brata stranačkog druga samo je posljednje u nizu radnih zbrinjavanja braće, prijatelja i rođaka aktualne vladajuće ekipe. Ostanimo samo kod najzvučnijih imena: muž šefice SDP-ova Glavnog odbora Sobol postao je važna faca kod ministra Lučina, Tomčeva sestra desna je ruka mladom ministru branitelja Pančiću, Piculin je brat preko reda zaposlen na Galićevoj televiziji... Za spisak životnih družica koje su se našle u nadzornim odborima raznih poduzeća trebala bi cijela stranica. Najviše se ipak proslavio premijer. Žena mu se izborila za izmišljeno mjesto savjetnice za razminiravanje u Ministarstvu vanjskih poslova i po medijima rado objašnjava kako ona zapravo radi uslugu Hrvatskoj. Račanovoj poziciji profesionalne proboje mogu zahvaliti i neki drugi članovi njegove obitelji, bivši i sadašnji.

Takva su ponašanja u demokracijama nezamisliva. Ali aktualna vlast, koja je isplivala na masovnoj pobuni protiv nemorala u politici, i koja je obećala čast i poštenje, uspješno relativizira moralna načela. lzraz je to ne samo njene visoke pohlepe, nego i niske političke kulture. U zapadnom svijetu ne smatra se ni ukusnim ni, prihvatljivim da obitelji političara odjednom, preko noći, dožive profesionalni procvat, kako je to najdrastičnije bilo s Tuđmanovima.

Račan, kao perjanica aktualne vlasti, uporno se čudi onima koji postavljaju pitanje o avanziranju njegovih žena. Od nepotističkih ispada više čudi što premijer i njegova ekipa ne shvaćaju u čemu je problem. Njihovo nerazumijevanje problema - zapravo je najveći problem. Zapošljavajući žene, braću, rođake i prijatelje političari javnosti šalju određenu poruku. U sadašnjoj hrvatskoj situaciji ona je vrlo cinična: za svojtu vrlo fleksibilni uvjeti prllikom zapošljavanja, za ostale “fleksibilizacija radnih odnosa”.