Novi list: 16. 10. 2001.

Veliko pranje očeva tragedije

Piše: Jelena Lovrić

Zapravo, kad se stvari bolje pogledaju, za smrt 23 nesretnika s dijalize nitko nije kriv.

Šefovi Baxtera, tvrtke koja proizvodi po svoj prilici problematične dijalizatore, tvrde da kod njih greške nema. Svoj su aparatić temeljito testirali i navodno se pokazao sasvim sigurnim. Kad je Ijetos u Španjolskoj na isti način umrlo dvanaest pacijenata, javnost su također pokušali uvjeriti da je u toj stvari njihov proizvod sasvim nevin.

Nije kriva ni Pliva koja je kvarne dijalizatore stavila na hrvatsko tržište. Njeni šefovi kažu da oni dobiju sve dobro zapakirano i nema odmatanja. Ali netko bi u Hrvatskoj valjda trebao provjeravati kakav se to mačak u vreći nudi našim teško bolesnim Ijudima. Plivini se čelnici ne osjećaju krivima ni zato što su se zadovoljili verbalnim uvjeravanjem proizvodača da u Hrvatsku šalju ispravnu robu, iako im je bilo poznato da su baxter dijalizatori u Španjolskoj imali smrtne učinke.

Nisu krivi ni u Ministarstvu zdravstva. Ministrica tvrdi da su uzroci tragedije “tehničke prirode”, ne vidi nikakvilh “individualnih propusta”. Po njoj, problem je najvjerojatnije u dijalizatorima. Vjerojatno, ali netko je te problematične aparate kupio, netko je trebao vidjeti da se ritam umiranja na dijalizi utrostručio, netko je trebao upaliti alarm. Tko je zakazao - nema odgovora. Također još nema ozbiljna objašnjenja zašto je informacija u Pulu stigla sa zakašnjenjem dovoljnim da u međuvremenu smrtno strada još šest osoba. Kad se o tome novinari počnu raspitivati, ministrica i njen zamjenik odmah krenu muljati. Kao što muljaju i o tome kako od subote ujutro u Ministarstvu radi krizni stožer. Kakav stožer, kada je glasnogovornica Ministarstva usred subote viđena u šetnji Zagrebom. Kao što muljaju kad tvrde da su o tragediji koja se po bolnicama događa na vrijeme obavijestili i medije.

Kako se u Ministarstvu zdravstva smatraju zaslužnima, a ne odgovornima, ministrica je onako, reda radi, stavila mandat na raspolaganje. Račanovoj vladi to je postala formula da se nitko i ništa ne promijeni. Ministar kojemu se dogodila neka teška svinjarija, na primjer, eksplozija u vojarni i ranjavanje ročnika ili pomor pacijenata, kao fol “stavi mandat na raspolaganje”, a onda premijer, opet kao fol, to pohvali kao gest moralne odgovornosti i svi sretni voze dalje. U normalnim zemljama za takve se stvari daje neopoziva ostavka.

Takve rezove u Hrvatskoj ne vole, štoviše, državni će čelnici ministricu unaprijed osloboditi svake odgovornosti. Povjerenstvo formirano da istraži sve aspekte tragičnog događaja valjda se još nije ni sastalo, a Račan je već požurio izjaviti kako je Ministarstvo promptno i kvalitetno reagiralo. Možda, ali samo u slučaju da premijer brzinu svojih reakcija uzima kao mjeru žurnosti. Istodobno predsjednik države kaže da ne vidi razloga zašto bi ministrica zdravstva podnijela ostavku. Zaista, po toj logici nitko ni za što u Hrvatskoj ne bi trebao odgovarati.

Na koncu, ni u Vladi, koja bi morala funkcionirati kao poslovodstvo države, ne smatraju se ni mrvicu ni krivim ni odgovornim. Štoviše, drugima dijele indulgencije. Nedavno osnovani Vladin krizni stožer trebao se sastati povodom udara Amerike po Afganistanu. Nitko se nije sjetio da bi ga mogao sazvati povodom pomora po hrvatskim bolnicama.